„Patnja postoji otkad je čovjeka, a tjelesna bol prisutna je i među drugim živim bićima. Jedino je čovjek svjestan da trpi i pita se čemu i zašto“, rekao je mons. Puljić istaknuvši da se Krist najviše približio svijetu ljudskog trpljenja kad je patnju uzeo na sebe. „Stoga je Evanđelje trpljenja pisano riječima čudnog paradoksa: usred ljudske slabosti, bola i jada kriju se izvori božanske snage. Evanđelje trpljenja prate i djela milosrđa što je opisano u prispodobi o milosrdnom Samarijancu (Lk 10, 29-37) koji vidi polumrtva čovjeka, sažalijeva se, pristupa mu, zavija rane i odvodi ga u gostionicu gdje povjerava gostioničaru da skrbi za patnika. No, prispodoba izriče istinu koja je i općeljudska jer govori o djelima u korist ljudi koji trpe i kojima treba pomoći“, rekao je nadbiskup te napomenuo da je briga o bolesnicima sastavni dio plana i rada u svim religijama koje se trude pomagati čovjeku u njegovim potrebama, osobito kod duševnih smetnji i tegoba.

„Njemačka psihoterapeutkinja Christa Meves tvrdi kako je ‘religija pretpostavka za stabilno duševno zdravlje’, a ‘Sveto Pismo najbolji udžbenik socijalne medicine’. Religija pomaže osloboditi se osjećaja krivnje, straha, srdžbe, ljubomore, zavisti, neprijateljstva te ulijeva osjećaje sigurnosti. Onima koji se daju formirati religioznim stavovima, daje svjetlo u razlikovanju što je moralno dobro, a što zlo. Budući da takvi pojedinci hodaju ‘putovima Božjim’ i bore se za pravdu, njih posebice raduje i veseli kad mogu nešto dobro učiniti. Oni mrze korupciju i nepoštenje te se trude najboljim mogućim načinom izvršiti povjerene zadatke. Budući da im religija pomaže ‘zaputiti se u nutrinu’, ona ima i moć liječiti zadobivene rane“, rekao je mons. Puljić.„Brojni znanstvenici, među njima i psiholozi, vjeruju da su njihovi istraživački napori neutralni i objektivni. Mnogi svoju ‘znanstvenost’ grade na nekima od sljedećih pretpostavki: empirizmu, determinizmu, relativizmu, redukcionizmu i naturalizmu. Stoga švicarski liječnik Paul Tournier misli kako je psihologija zbog znanstvenosti mogla transcendenciju ‘ostaviti po strani’, ali je nije smjela zanijekati i poricati. Jedan od takvih psihologa, koji nije zanijekao transcedenciju, a oštro se usprotivio zabludama determinizma i relativizma bio je Viktor E. Frankl (1905.-1997.). On se  bavio i problemom patnje i trpljenja. Njegova logoterapija bavi se ‘smislom ljudskog postojanja’ i govori o budućnosti, o svrsi i ciljevima koje treba dostići, o zadacima i poslovima koje valja obaviti. Frankl zato piše kako smisao ‘ne izmišljamo, nego otkrivamo’. Nije čovjek ‘taj koji pita za smisao života, nego život njemu postavlja pitanja na koja on treba odgovoriti’. A odgovoriti može jedino tako da bude odgovoran i da odgovara za svoj život. On smatra kako je glavni uzrok bolesti današnjice pomanjkanje svrhe i smisla u životu“, istaknuo je nadbiskup Puljić.

Predavač je podsjetio da je Frankl teoriju logoterapije proživio u teškim logorskim uvjetima. „I uvjerio se kako su nepodnosive ratne i zatvorske neprilike nadživjeli samo oni koji su se nečemu nadali ili su imali pred očima neke zadatke i smisao. Logoterapija stoga ima vrlo koristan društveni zadatak. Vraća ljudima vjeru u život i budi smisao za odgovornost. Zrači optimizmom i nadom. Frankl posebice cijeni vjeru i doprinos religije u razvoju čovjeka. Njegova je logoterapija nešto novo na području suvremenih psiholoških strujanja. Ona uspješno pomaže ljudima naći smisao na tri načina: stvarajući neko djelo, doživljavajući neku vrijednost i trpeći. Uvijek pod motom ‘bezuvjetne vjere u bezuvjetan smisao života’“, poručio je mons. Puljić.

DOBRO institut za logoterapiju, obrazovanje i savjetovanje osnovan je 2018. s ciljevima: osnovna i kontinuirana izobrazba iz područja logoterapije, usavršavanje i povezivanje logoterapeuta i stručnjaka iz drugih područja, provođenje preventivnih aktivnosti zbog ranog prepoznavanja problema, individualno savjetovanje, supervizije, razvijanje interdisciplinarne suradnje s domaćim i inozemnim srodnim ustanovama, organiziranje dodatnih seminara i predavanja iz drugih područja. Mons. dr. Želimir Puljić među stručnjacima je iz različitih područja znanosti koji sudjeluje u radu DOBRO instituta. To su i profesori s Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatskog katoličkog sveučilišta, Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice u Zagrebu te Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu. U izvođenju nastave sudjeluju domaći i strani predavači.

DOBRO institut ima akreditaciju Instituta Viktor Frankl iz Beča, što jamči kvalitetu izobrazbe njihovih programa. DOBRO institut želi pomoći u širenju spoznaje o neophodnosti dosezanja dobre savjesti. Po dobroj savjesti spoznaje se sloboda u istini dobra, u istini o čovjeku i bitku. Spoznaja slobode je odgovornost, odnosno odgovor što čovjek uistinu jest, a u tome je i bit logoterapije.