Fra Efrem Ćosić rođen je 8. svibnja 1919. u Kulini, kršten drugoga dana u Žeravcu, a u svojoj 27 godini života nedužan osuđen i strijeljan 19. travnja 1946. u Tuzli.

Sa željom da se ne zaborave te da se sazna više o životima velikana vjere koji su mučeničkom smrću branili svoju vjeru, Crkvu i domovinu, inicijator prvog spomen obilježja – in memoriam fra Efremu Ćosiću u Žeravcu u Mjesnom domu – bio je domaći župnik fra Mirka Filipovića, koordinator programa.

Uz fra Marijana Karaulu prigodna izlaganja održali su članovi njegove obitelji, mons. Anto Ćosić, prof. na KŠC u Tuzli s. Elizabeta Ćosić i Mato Marijić, župnik u Kulini.

Govoreći o obitelji Ćosić iz Kuline, mons. Ćosić kojemu je fra Efrem bio stric, istaknuo je kako je fra Efrem svojom žrtvom i zagovornom molitvom uvelike zaslužan što je u rodu Ćosića do sada bilo deset duhovnih zvanja. Istaknuo je da je fra Efrem odrastao uz još sedmero braće i sestara te dvije kćeri njegova strica koji je nestao u Prvom svjetskom ratu. Također je naveo da je, od 100 osoba stradalih u Kulini u Drugom svjetskom ratu i poslijeratnom razdoblju, njih 21 dolazilo iz obitelji Ćosić, a samo fra Efremu bilo je suđeno.

S. Elizabeta iznijela je neka svjedočenja s. Miroslave Bel i s. Anđeline Brusač koje su poznavale njezina strica fra Efrema, naglasivši kako su ga doživjele kao plemenita čovjeka čvrsta karaktera i velikog domoljuba te sveca mučenika. Na kraju je pročitala pjesmu koju je u spomen na fra Efrema napisala Marica Petrović iz Tuzle, naslovivši je „Plodnost“ što je prijevod imena Efrem.

Fra Marijan Karaula, autor nekoliko knjiga o stradanju svećenika franjevačke provincije u Drugom svjetskom ratu i poslijeratnom razdoblju, govorio je o okolnostima osude, mučenja i smrti fra Efrema i skupine suoptuženih. Rekao je kako je fra Efrem bio vrlo dobar učenik odličnog vladanja te ga je, nakon šestog razreda gimnazije prema tada važećoj franjevačkoj praksi, provincijal Bosne Srebrene dr. fra Alojzije Ćubelić 29. lipnja 1936. obukao na Gorici kod Livna u franjevački habit. On je tada svoje krsno ime Ivan promijenio u redovničko fra Bonaventura.

Svečane zavjete fra Efrem položio je 1940. u Sarajevu, a po završetku studija bogoslovije na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu svete redove – subđakonat, đakonat i svećenički red podijelio mu je 1943. godine nadbiskup Ivan Evanđelist Šarić. Mladu misu slavio je 8. kolovoza iste godine u rodnoj župi u Kulini kada se okupio, kako je zapisano, silan svijet. Pastoralno djelovanje započeo je u lipnju 1944. kao duhovni pomoćnik u Breškama kod Tuzle gdje je ostao svega četiri mjeseca. Iste godine u kolovozu premješten je u župu sv. Petra i Pavla u Tuzli. Godine 1945. komunističke vlasti zatvorili su njega i fra Ljudevita Josića u zatvor u Tuzli gdje su ih strašno mučili te ih nakon namještenog sudskog procesa nedužne 19. travnja 1946. strijeljali“, rekao je fra Marijan.

Naglasivši kako se do danas ne zna ni gdje su strijeljani ni gdje pokopani, fra Marijan je zaključio kako smo dužni barem napraviti popis svih žrtava stradalih u Drugom svjetskom ratu i poslijeratnom razdoblju, razotkriti zašto se komunistički režim tako surovo i smišljeno obračunavao sa svećenicima, ponajviše onim mlađima.

„Pokapati svoje mrtve nije se pojavilo tek s kršćanstvom, nego je to općeljudski zakon, jer je pravo na grob jedno od temeljnih ljudskih prava.

Za 33 člana Bosne Srebrene – žrtve Drugog svjetskog rata i poraća: đaka, studenata i svećenika – ne zna se gdje im je grob. Dobro nam je poznato kako prijašnji naraštaji fratara nisu mogli ni pomišljati o pronalaženju njihovih grobova, a pogotovo nešto poduzimati u tom smislu. Ostao je to naš zadatak. Hoćemo li ga ostaviti pokoljenju nakon sebe?”, zapitao se fra Marijan te poručio da smrt ne postoji, već ljudi umiru tek kada ih mi zaboravimo.

Prigodnim duhovnim pjesmama, program su pratili mladi slavljeničkog benda Dom molitve iz Slavonskog Broda.

Idući dan, u subotu 29. lipnja, na svetkovinu apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla na misnom slavlju u istoimenoj župnoj crkvi u Kulini, domaći župnik Mato Marijić slavio je 40 godina misništva. Mato Marijić, sestrić pokojnog Efrema, pred šestotinjak Posavljaka u zajedništvu s petnaestak svećenika predvodio je misno slavlje na kojem se posebno molilo za dušu fra Efrema.

U prigodnoj homiliji plehanski gvardijan fra Anto Tomas povezao je slavlje patrona te župe sv. Petra i Pavla, blagdan Srca Marijina, 40 godina misništva župnika Marijića i 73. obljetnicu smrti fra Efrema Ćosića s današnjim okolnostima u kojima žive povratnici i svećenici tih krajeva.

Upitavši se koliko vjernici danas slijede apostolske prvake sv. Petra i Pavla rekao je: „Mi smo ovdje apostoli mira i dobra. Pozvani smo razminiravati svaki oblik zla, pokušati uspostaviti Božju vlast, odnosno učiniti sve da ovdje svaki čovjek može živjeti sretno i u ljubavi. Ovdje u Bosanskoj Posavini u župi Kulina želimo prepoznati među nama sv. Petra i Pavla, odnosno one koji su se prvi ovdje vratili te tako pokazali da poput njih žele živjeti svoj obični život. Vi koji ste se vratili, molim vas, budite zajedno, poštivajte se i volite međusobno, bili siromašni ili bogati. Gdje su među vama raseljenim diljem svijeta pametni Pavli? Hoće li se vratiti i ovdje investirati svoj kapital i pamet i tako pokazati da je ovdje moguće živjeti od svoga rada, časno i pošteno s vjerom u Gospodina?”

Svjestan što su sve prolazili svećenici poput fra Efrema za vrijeme komunizma, naglasio je da svoje Petre, svećenike koji su ostali s narodom 1945. i žrtvovali svoje živote za katoličku vjeru i hrvatski narod ne smijemo zaboraviti.

Upozorivši da i danas ima onih koji namještaju svećenicima kako bih ih osudili i ugrozili im živote, jasno je poručio:

Možeš li i ovdje prepoznati fra Efreme? Želiš li biti i dalje Savao koji progoni Katoličku Crkvu i njezine svećenike ili se želiš obratiti i biti Pavao da budeš čovjek pa da se tobom ponosimo“?

Čestitajući župniku Marijiću 40 godina služenja Gospodinu i narodu, zahvalio mu je što se nakon svoje dugogodišnje službe u Njemačkoj, nakon umirovljenja prije dvije godine vratio i prihvatio biti župnikom u svojoj rodnoj župi u Kulini te tako pokazao ljubav prema domovini i da je i u tom pustom kraju moguće živjeti mir i dobro.

Župnik Marijić zahvalio je svima što su s njim bili na slavlju na kojem se, uz proslavu patrona župe, na poseban način molilo za njegova ujaka fra Efrema. Marijić je izrazio sreću što je, nakon 39 godina službe u Njemačkoj, sada župnik u svojoj rodnoj Kulini koja je za njega „najljepše mjesto na svijetu.” Zahvalio je Gospodinu što je njegova župa, koja je prošle godine slavila 50. obljetnicu djelovanja, iznjedrila šest duhovnih zvanja; četvoricu svećenika i dvije redovnice. Marijić je naveo da znakovitim smatra što je istog dana za svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije u Đakovu zaređen Luka Ćosić koji je porijeklom iz te župe. Pozvao je svoje župljane na slavlje njegove mlade mise u nedjelju 7. srpnja u župi sv. Josipa Radnika u Slavonskom Brodu.

Slavlje je pjevanjem pratio župni zbor iz Šumeća kod Slavonskog Broda.

Župna crkva sv. Petra i Pavla bila je prva posvećena crkva u Bosanskoj Posavini, a posvetio ju je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić 2006. godine.

Nakon mise nastavilo se zajedničko druženje uz ručak pripremljen u župnom dvorištu i nastupe KUD-a Žeravac i KUD-a Veseli Posavljaci Bijelo Brdo iz Zagreba.

Osim spomen sjećanja u subotu, tjedan dana prije 22. lipnja, u Kulini je održan i tradicionalni malonogometni turnir koji su organizirali članovi udruge za povratak „Jedinstvo“ i Mjesne zajednice Kulina na čelu s predsjednicima Slavkom Bubalom i Slavkom Karlovićem. Na turniru je nastupila 21 ekipa iz Hrvatske i BiH, a pobijedili su „Kondžini Jarami“ iz Novog Šehera.