„S uskrsnućem nismo manje ljudi, nego više ljudi“, poručio je dr. Šehić dodajući da Kristovo uskrsnuće podsjeća da je zemaljski život dar, potiče na zahvalnost, ne oduzima ovome životu ništa, nego daje više, dajući odgovor na temeljna čovjekova pitanja o smislu, o uzroku i svrsi života. „Kristovo nam uskrsnuće, naime, svjedoči da je naš život u trajnoj relaciji s Božjom vječnošću te da on ima svoj i kvantitativni i kvalitativni produžetak u vječnosti s Bogom“, poručio je.

Osvrnuo se, među ostalim, i na tezu pape Franje o „umornoj i sterilnoj“ Europi, poput onih učenika što su bježeći iz Jeruzalema išli u Emaus. Složio se s njome u svjetlu „činjenice“ da se „Europa sve više zatvara temeljnomu daru, daru života“. „A kad se pojedinci i zajednice zatvore životu, prije ili kasnije nastupit će ‘kultura smrti’“, naglasio je.

Kao posljednji primjer te kulture smrti naveo je uvrštavanje takozvanog prava na pobačaj u francuski ustav. „No, u korijenu je tako shvaćenoga prava laž o čovjeku. Istina o čovjeku slijedi zapravo uskrsnu logiku: ako pšenično zrno pavši na zemlju ne umre, ostaje samo, umorno i sterilno; tek ako umre, donosi obilat rod. (…) Nastavi li ovako, dekadencija Zapada i Europe prije će ili kasnije dodirnuti svoje dno. Tada će Europa ili u ‘staroj’ kršćanskoj poruci snažnije otkriti njezinu trajnu novinu ili Europe kakvu poznajemo i kojoj se cijeli svijet divi kao kolijevci humanizma više ne će biti“, rekao je.

Baveći se pitanjem kako danas naviještati Uskrsloga, osvrnuo se i na odnos između ljubavi i istine evanđelja. Fleksibilnost prema ljudima da, ali ne u smislu da bi se evanđelje prilagođavalo sociološkim potrebama suvremenoga svijeta. Jer evanđelje ne pripada ni samoj Crkvi, nego Uskrslome koji njime iz vječnosti progovara svim ljudima svih vremena, poručio je dr. Šehić. „Crkva koja u altruističkoj želji želi svima navijestiti radosnu vijest i sve upoznati s Kristom, mora prihvatiti i scenarij u kojem pojedinci ipak odlaze od Crkve, poput bogatoga mladića, jer nisu spremni odreći se onoga dijela koji od njih traži evanđelje“, istaknuo je.

Vjera, međutim, započinje sa susretom sa živim Kristom, a taj je susret uvijek osoban. Stoga je dr. Šehić, među ostalim, poručio: „Želio bih da za svakoga, u kojem se god stanju nalazio, Uskrs bude duboka pozitivna provokacija, poziv da potražimo Božju prisutnost u svojem životu i da sagledamo vlastiti život u odnosu na spasenje, ne tek teoretski, nego da svoj kršćanski identitet počnemo živjeti bez straha od okoline. Biti kršćanin znači izići iz zone komfora i odvažiti se na autentični navještaj“, naglasio je dr. Šehić u intervjuu za Glas Koncila.