»Iz ove teške situacije u kojoj smo se našli«, misleći na pandemiju koronavirusa, »važno je izvući određene pouke«, naglasio je dr. Baloban.

»Do sada hvaljeni europski zdravstveni sustavi postaju nemoćni pred razornom snagom bolesti, koja prijeti ne samo čovjekovu životu, nego i gospodarstvu, demokraciji, obrazovanju, sigurnosti općenito, te ozbiljno ugrožava čovjekov osobni i egzistencijalni totalitet. Ugrožava egzistencijalni totalitet naroda i država, štoviše pojedinih kontinenata. Suvremeni Europljanin, koji se posljednjih desetljeća ‘zaogrnuo plaštem neograničene slobode’ i razvio samodostatan stil života, odjednom se morao suočiti s činjenicom nemoći, potpune nemoći. Usprkos tehničkoj nadmoći postao je nemoćan pred jednim virusom koji se nezaustavljivo širi! Da, u pravu smo kada kažemo da u širenju pandemije bolesti COVID-19 ne pomažu tenkovi i borbeni zrakoplovi iako su bili i u budućnosti će biti važni za osiguranje suverenosti određenoga naroda, pa tako i hrvatskoga naroda. Kakvoga li apsurda u očima ‘suvremenoga čovjeka moći’: jedan virus koji se krajem 2019. godine pojavio u Kini mogao bi ozbiljno staviti u pitanje i dosadašnji razvoj Europske unije, kao i uopće društvenopolitičke konstelacije u svijetu«, dodao je.

Profesor Baloban smatra da, s obzirom na globalnu ekološku krizu i opću degradaciju okoliša, hektari obradivoga tla, hrana i voda mogu postati geopolitička oružja. »U svijetu u kojem živimo sve je povezano. Važno je ipak istaknuti da je sve ono što se događa oko nas i općenito u svijetu povezano s ulogom čovjeka i njegovim djelovanjem u tom svijetu. Čovjek kao Božje stvorenje sve manje respektira Božje i prirodne zakone darovane od Stvoritelja. Čovjek može od svijeta učiniti ‘raj na zemlji’, ali i ‘pakao’. U svijetu je od početka stvaranja bilo sve tako posloženo da je moglo normalno funkcionirati – čovjek i priroda. Međutim, čovjek u posljednjim stoljećima, a posebno desetljećima, vrši nasilje nad prirodom do te mjere da je ugrozio i prirodu i samoga sebe. Ovo su trenutci koji nas nukaju da se prisjetimo onoga što piše na prvoj stranici Svetoga pisma: Bog je Stvoritelj svijeta i čovjeka. Čovjek je stvoren na sliku Božju, kao vrhunac stvaranja, a Bog mu je povjerio ‘gospodstvo nad svijetom’, to jest odgovorno upravljanje svijetom. Ne gospodarenje pod vidom iskorištavanja, uništavanja prirodnih izvora, zagađivanja okoliša opasnim otpadom, proizvodnje koja je usmjerena na isključivi profit, donoseći korist za ‘manjinu koja se naglo i beskrupulozno bogati’, a većina svjetskoga pučanstva ostaje uskraćena u svojim temeljnim pravima za čistim zrakom, vodom, zdravom klimom… Svim onim na što kao Božje stvorenje ima neotuđivo pravo«.

»Trebamo biti prije svega zabrinuti za budućnost čovjeka koji upravlja prirodom, jer čovjek je odgovoran za ‘zajednički dom’. Da, trebamo biti stvarno zabrinuti i za budućnost prirode. Tragika je suvremenoga čovjeka ‘opijena snagom tehnike’ i ‘bezgraničnom moći pod znanstvenim vidom’ da je zaboravio na taj prvotni, od Boga Stvoritelja uspostavljeni odnos čovjeka i prirode koji je poremećen čovjekovim djelovanjem. Stoga papa Franjo u svojoj socijalnoj enciklici ‘Laudato si’. O brizi za zajednički dom’ iz 2015. s jedne strane donosi ‘popis opasnosti’ koje prijete čovjeku i prirodi, a s druge ‘upućuje na put’ kako promijeniti situaciju nabolje. Ta bi enciklika trebala postati naš svakodnevni ‘vademekum’, trajni podsjetnik na ono što nam je činiti. Papa Franjo s pravom ističe da obnova ‘našega odnosa s prirodom nije moguća bez obnove samoga čovjeka’. ‘Ne može biti ekologije bez odgovarajuće antropologije’ (LS, 118)«, upozorava u intervjuu prof. dr. Baloban.

Na tragu promišljanja pape Franje prof. dr. Baloban objašnjava i da je potrebna promjena trenutačne paradigme globalne proizvodnje i tržišnog natjecanja. »Ekološka kriza upozorava, traži i poziva na promjenu načina proizvodnje, ali i uopće tržišnoga natjecanja ne samo u odnosu na iskorištavanje i uništavanje prirode i njezinih izvora, nego i na ‘promjenu smjera razvoja’ koji je u sadašnjem obliku uzrokom sve većih razlika između bogatih i siromašnih. Pandemija koronavirusa stavlja nova pitanja pred globalno gospodarstvo. U pojedinim europskim zemljama može se čuti da je potrebno ‘vratiti proizvodnju’ pojedinih poduzeća iz Kine i Dalekoga istoka natrag u europske države kako bi se mogli osigurati važni proizvodi za funkcioniranje države u kriznim situacijama. Zašto su ta poduzeća prije 25-30 godina preselila proizvodnju u te daleke krajeve? Zbog toga što je tada u tim zemljama proizvodnja bila puno jeftinija nego u europskim zemljama. Riječ je bila o isključivu profitu, zaradi, a sve drugo je bilo u drugom ili trećem planu. Sada nemoć pred zaustavljanjem bolesti COVID-19 u Europi pred političare postavlja i takva ključna pitanja«.

Središnja poruka razgovora s prof. dr. Stjepanom Balobanom jest da obnova čovjekova odnosa s prirodom nije moguća bez obnove samoga čovjeka.