Ideje koje je iz evanđelja crpila i razvijala Crkva mijenjale su povijest, rekla je s. Helen. Stoga je na konstataciju da je, nakon početnog zanosa i oduševljenja, interes za socijalni nauk Crkve u Hrvatskoj možda opao, rekla da od njega nipošto ne treba odustati.

„Treba ga i dalje promicati i naviještati kako bi polako ulazio u temelje društvenih odnosa“, kazala je. S. Helen Alford govorila je i o tematskom „proširenju“ socijalnoga nauka, posebno s enciklikama „Laudato si’“ i „Fratelli tutti“ pape Franje, ali i o eksplicitnijem pozivanju na temeljne koordinate vjere, a ne samo razuma.

„Nakon napada na ‚blizance‘ 2001. godine i političari i sociolozi shvatili su da religija nije mrtva, nego je riječ o snazi koja utječe na kulturu. Mnogo su otvoreniji za religiju nego prije pedesetak godina. Stoga religiozni govor ima smisla. Pape imaju kontakt s mnogim političarima, s diplomatima, s ljudima iz kulture te, smatram, reagiraju na tu promjenu“, poručila je predsjednica Papinske akademije društvenih znanosti.

To za nju, međutim, ne znači da je govor o ljudskoj naravi, a onda i o naravnom moralnom zakonu mrtav, premda je sada u krizi. „Ne bih tako lako odustala od ljudske naravi. Naime, ni jedna nova znanost kao što su neurologija, genetika, bihevioristička psihologija i razvojna psihologija ne dolazi do rezultata koji bi dovodili u pitanje klasičnu ideju o tome što je čovjek“, rekla je, među ostalim, s. Helen koja je stekla doktorat iz elektrotehnike, postala redovnica kako bi se naposljetku posvetila sociološkim i etičko-moralnim pitanjima, poglavito na području ekonomije.

„Rekla bih da ljudi koji su izvan redovničkih krugova cijene lik redovnice i da će ljudi koje susrećem sa mnom kao redovnicom podijeliti ono što se s drugima možda ne usude, o njihovoj vjeri, obitelji, teškoćama. Mislim da je to vrijednost. (…) I život u zajednici je važan. U današnjem vremenu individualizma treba ponovno otkriti okus života u zajednici“, poručila je s. Helen Alford za Glas Koncila.