Nadbiskup Vilniusa (Litva) prije nešto manje od godinu dana izabran je za predsjednika Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE). Rođen je u SAD-u kao dijete litvanskih migranata, a prije no što se odlučio za svećeništvo diplomirao je matematiku i informatiku te je radio za glasovitu korporaciju IBM.

„Životno se iskustvo može… promatrati kao proces u kojem prepoznajemo kamo nas Bog vodi, kamo usmjerava naše živote. (…) U tom je pogledu život Crkve sličan osobnomu životu pojedinca koji nastoji shvatiti kamo ga Bog usmjerava. Mislim da je upravo to glavna odrednica sinodskoga hoda koji poduzimamo“, kaže među ostalim nadbiskup Grušas, koji je u Zagreb došao na sastanak generalnih tajnika europskih biskupskih konferencija koji su razgovarali o europskoj dionici sinodskoga hoda.

U skladu s tim, u većem je dijelu intervjua govorio o sinodalnosti i sinodskom hodu u europskome kontekstu. Govoreći o Crkvi u Litvi, ustanovio je znatne sličnosti s Crkvom u Hrvatskoj. Uostalom, „vodimo bitke koje Crkva vodi po cijelom svijetu“, kaže sugovornik. Jasno, nije moguće u ovome času s predsjednikom CCEE-a i s Litvancem ne dotaknuti se agresije na Ukrajinu. „Pokušavam podsjećati ljude, posebno na Zapadu, da je važno slušati one koji poznaju i razumiju mentalitet ruske države, kako ih se ne bi prevarilo određenim manevrima koji su ranije bili rabljeni. (…) Razgovarao sam s biskupima u Ukrajini, koji su me izvijestili o nečem što ne nalazimo u medijima, da je naime oko milijun ljudi iz Ukrajine već deportirano u Sibir i druga udaljena mjesta u Rusiji, na isti način kao što se događalo za vrijeme ili nakon II. svjetskoga rata“, kaže među ostalim u intervjuu nadbiskup. Grušas.