Intervju s bibličarem dr. Benakovićem za velikogospojinski Glas Koncila
Intervju GK s vlč. Ivanom Benakovićem
Svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije i asistent na đakovačkom Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, bibličar dr. Ivan Benaković, gost je intervjua u svečanom velikogospojinskom dvobroju Glasa Koncila.
Tumačeći odnos između Svetoga pisma i štovanja Blažene Djevice Marije, sugovornik se osvrće općenito da odnos između Pisma i tradicije te između ostaloga kaže: „Dovoditi u pitanje Uznesenje Marijino zato što se izrijekom ne spominje u Bibliji jednako je apsurdno kao kad bi tko doveo u pitanje ključne stavke Vjerovanja. Ni njih, naime, izrijekom nema u Bibliji, što ne znači da nisu biblijski utemeljeni, da ne proizlaze iz Pisma. Budući da je uskrsli Krist uznesen, u svijesti Crkve kroz stoljeća se formirala vjera da je i Marija uznesena.“ Tajna mjesta koje je Marijin lik zadobio u Crkve krije se u svetopisamskim prikazima Marije, gdje se ona nameće kao uzor vjere, posebno onda kad nije sve razumjela. „I mnogi vjernici, članovi Crkve, trebali bi dopustiti da im Krist u dubini njihove duše i savjesti kaže ono što je rekao Mariji u Kani: čovječe, što ja imam s tobom? Ti nisi kršćanin! Ti živiš kao da Boga nema! Mnogi jesu u Crkvi, ali se ipak ne izlažu dokraja Božjemu svjetlu. Imaju, više ili manje svjesno, svoja rješenja. Tu je izvor krize Crkve“, kaže među ostalim sugovornik.
Dio intervjua nadahnut je Knjigom Otkrivenja, odnosno njezinim 12. poglavljem koje govori o „Ženi zaodjevenoj suncem“. Tradicija je u Ženi prepoznala Mariju. Premda su i drugačija tumačenja moguća, tekst je pogodan za opisivanje otajstva Uznesenja Marijina. „Upravo se zato 12. poglavlje Otkrivenja čita na Veliku Gospu: da narod koji dolazi na misno slavlje i sluša taj tekst može svoj život tumačiti u njegovu svjetlu i odahnuti. Zašto odahnuti? Zato što nas Uznesenje uči da sve dobro koje činimo ovdje, bilo kao Crkva bilo kao građani ovoga svijeta, ima smisla, jer je Bog blizu svojemu narodu, spašava ga te će imati zadnju riječ nad ljudskom poviješću.“
Govoreći o Marijanskoj pobožnosti u kontekstu Knjige Otkrivenja sugovornik se osvrće i na inicijativu koja okuplja muškarce na molitvu Gospine krunice na javnim mjestima. „Ako ti ljudi uistinu iskreno mole, ne vidim zašto bi to nekomu bio problem. U Crkvi ima mjesta za različite duhovnosti, za različite načine iskazivanja vjere, a jedan je od njih i javna molitva“, zaključuje dr. Benaković.