Govoreći o autentičnosti katoličke vjere u štovanju Marije, sugovornik govori o svecima i sveticama koji su Marijinu ulogu u vjeri i životu otkrivali „ne kao neku dodatnu opciju nego kao nužnost“.

„Stoga nisam susreo svetca u čijem bi životu Marija igrala tek usputnu, marginalnu ulogu“, rekao je Chaves. Analizirajući, kroz prizmu „otkrivanja“ Marije i njezine uloge u povijesti Crkve, također pojmove kao što su „osjećaj vjernika“ („sensus fidelium“) i „osjećaj vjere“, sugovornik među ostalim govori o dvije posljednje marijanske dogme, o Bezgrešnome Začeću i o Uznesenju.

„Treba reći i to da ponekad Božji narod predvodi u otkrivanju Marije, kao što se dogodilo u slučaju dviju velikih dogma. S njihovim je proglašenjem definirana autentična katolička vjera, tako da je došlo do spajanja dviju velikih rijeka: rijeke Učiteljstva i rijeke osjećaja koji Duh Sveti daje svojim vjernicima“, istaknuo je.

„I Marija i sv. Maravillas nadahnule su pitanja o ulozi žene. Mislim da bi se umjesto o feminizmu trebalo govoriti o feminitas, o ženskosti, o naravi žene, o silnom bogatstvu žene bez kojega čovječanstvo uopće ne može živjeti; o afektivnom kapitalu koji ima samo žena. (…) Marija, najveća žena u povijesti čovječanstva, istodobno je i Djevica i Zaručnica i Majka. Sve najljepše što žena može imati ostvarilo se u Mariji“, poručio je.

„I mračna vremena, koja su se posebno očitovala u bogohulnom uprizorenju na otvorenju Olimpijskih igara u Parizu, došla su u intervjuu na dnevni red. A u mračnim su se vremenima vjernici uvijek utjecali Majci“, naglasili su iz uredništva.

„Pastiri, evangelizatori, vjernici ponekad posustaju, povlače se, obeshrabreni su. Marija tada dolazi – kao što to majke uvijek čine – kako bi nam poručila: pridignite se, sursum corda, gore srca, ne budite obeshrabreni, Krist će pobijediti, i na kraju će pobijediti moje Prečisto Srce“, zaključio je mons. Chaves.