Nakon uvodne pozdravne riječi dobrodošlice zaprešićki dekan preč. Ivan Frkonja uveo je u susret prigodnom molitvom. Glavna tema ovogodišnjeg susreta bila je „Ispis vjeroučenika sa školskog vjeronauka i želja za pristupanje sakramentima inicijacije“. Prvi predavač bio je biskupijski vikar za pastora. preč. mr. Marko Kovač.

Podsjetio je kako hrvatski biskupi u „„Direktoriju za pastoral sakramenata u župnoj zajednici“ ističu da župna priprava za sakrament prve pričesti treba trajati tri godine odnosno župna kateheza i kako bi se priprava trebala odvijati u župi gdje netko živi. Na isti način župa kateheza za sakrament potvrde trebala bi trajati tri godine u razdoblju od prve pričesti, a prije krizme. Istaknuo je da ta činjenica gotovo nigdje nije prisutna; da bude tri godine i to obvezno. Predavač je nadalje govorio o različitoj praksi u pastoralu, a istaknuo je važnost izjednačavanju prakse u dekanatu i župama. „Vodimo brigu kako ne bi došlo do ponekad i opravdanih pitanja vjernika: zašto negdje priprava za sakramente traje nekoliko mjeseci, a u susjednoj župi tri godine“, potaknuo je. Mr. Kovač govorio je i o ispisu djece sa školskog vjeronauka, navodeći da postoje roditelji koji nisu dovoljno informirani o tome što biskupi Zagrebačke metropolije govore o uvjetima za primanje sakramenata bilo da je riječ o primanju pričesti ili krizme. „Ukoliko je netko od vjeroučenika ispisan iz školskog vjeronauka trebao bi to gradivo školskog vjeronauka barem dvije godine nadoknaditi i na kraju pristupiti ispitu. Prvi poticaj roditeljima je da upišu svoje dijete ponovno na vjeronauk, bilo da se radi o vjeroučenicima ili osmom razredu“, rekao je. Biskupski vikar Kovač potaknuo je svećenika da na roditeljskim sastancima ako mogu u župi ili školi dođu do roditelja prvog razreda i da im upute jasne informacija kako je školski vjeronauk obvezan za primanje sakramenata.

Upravitelj župe sv. Vida iz Brdovca vlč. Ivan Gretić istaknuo je kako se svake godine prije početak nove školske godine javljaju mnoge udruge i mediji koji pozivaju roditelje da ispišu svoje dijete sa školskog vjeronauka. Predavač je govorio o razlozima ispisivanja sa školskog vjeronauka iz vlastitog iskustva s kojima se susreo ili s kojima su se susreli kolege svećenici: djeca su opterećena, djeca imaju druge obveze kao što su sport, glazba ili druge aktivnosti pa ne stignu pohađati školski vjeronauk. Župnik Gretić naveo je činjenicu da neki roditelji zbog svoje vjerničke nezrelosti tvrde da im trenutačno nije potreban vjeronauk i da će opet upisati kad im zatreba. Gretić je govorio i o odnosu školskog vjeronauka i župne kateheze, ističući da naše župne zajednice trebaju biti žive i aktivne kako bi bile otvorene za sve, posebno za djecu i mlade, koji se u njih uključuju, kako bi mogle živjeti i djelovati iz vjere u Crkvi i društvu.

Vjeroučiteljica Antonia Pasarić rekla je da je nemoguće ne uočiti gotovo svakodnevne medijske napise usmjerene protiv vjeronauka u školi i samih vjeroučitelja. Podsjetila je na predavanje dr. Krunoslava Novaka s Hrvatskoga katoličkog sveučilišta “Vjeronauk u školi u hrvatskim medijima”. Dr. Novak je ustvrdio da su se u proteklih četvrt stoljeća mediji bavili vjeronaukom u školi na različite načine i na različitim razinama. Proveo je istraživanje o tome kako hrvatski mediji u razdoblju od 1. siječnja do 30. rujna 2016. godine izvještavaju o školskom vjeronauku, uključujući hrvatske dnevnike, zatim tjednike na nacionalnoj razini i internetske portale. Od 146 tekstova o vjeronauku, njih 18 (12,3%) pozitivno govori o vjeronauku, 90 (61,6%) negativno, dok 10 članaka (6,8%) govori neutralno, a za ostale tekstove to nije bilo moguće odrediti. Ustvrdio je kako se pitanju školskoga vjeronauka uglavnom ne pristupa temeljito i s argumentima, već se školski vjeronauk u opširnijim prilozima spominje na marginama i to najčešće u negativnom kontekstu.

Vjeroučiteljica Pasarić istaknula je da je važno ustrajati na dobrome putu: odgovorno, stručno, profesionalno i s velikim poštovanjem prema djeci koja su u školi, bilo da se radi o onima koji pohađaju vjeronauk ili onima koji ga nisu upisali. Učenik koji ne pohađa školski vjeronauk ne može primati sakramente, odnosno njegova priprema u župi treba trajati duže. Školski vjeronauk je uvjet za primanje sakramenata. Ovdje su župnik i vjeroučitelj pozvani na suradnju i dijalog na dobro djece“, rekla je Pasarić.