IVAN PAVAO II. UPUTIO PORUKU U POVODU PREDSTOJEĆE PROSLAVE SVJETSKOG DANA MIRA "Pravda i mir nisu apstraktni pojmovi ili daleki ideali, već su vrijednosti koje su, kao zajednička baština, utkane u srce svake osobe."

Vatikan, 17. 12. 1997. (IKA) – Papa Ivan Pavao II. uputio je 16. prosinca poruku naslovljenu “Iz pravednosti svakoga rađa se mir za sve”, u povodu Svjetskog dana mira, koji se uobičajeno slavi 1. siječnja. U svojoj je poruci Papa naznačio četiri najvažnija područja, u kojima je nužan korjeniti zahvat prije proslave Velikog jubileja. To su: smanjenje, ako ne potpuno ukidanje međunarodnih dugova nerazvijenih zemalja; odlučna borba protiv korupcije u državnim ustanovama, koja sprečava društveni i politički razvoj mnogih naroda; zajednička borba za iskorjenjivanje lihvarstva i konkretne pothvate sa zakonskim mjerama za zaustavljanje nasilja protiv žena i djece, počevši od prisilne prostitucije do dječje pornografije i iskorištavanja zaposlenih maloljetnika u ropskim uvjetima.
Svjetska globalizacija ne smije dovesti do isključivanja cijelih naroda i područja iz općeg razvoja, ističe Papa u poruci prigodom proslave Svjetskog dana mira, koja je usredotočena na usku povezanost mira i pravde. Poruku su apostolski nunciji predali gotovo svim predsjednicima država i odgovornima u međunarodnim zajednicama. Fidel Castro je obećao da će ove godine cijeli tekst poruke biti objavljen u državnim novinama.
Papa Ivan Pavao II. traži pravdu za sve narode, za obitelji i za pojedince. “Pravda ide uz bok mira i s njim je neprestano i dinamički povezana – započinje svoju poruku Papa. Kada je u opasnosti mir ili pravda oboje se tresu. Kada se povrjeđuje pravdu, dovodi se u opasnost i mir”, upozorava Papa, navodeći načela Povelje o ljudskim pravima. “Tragično je da se i nakon pedeset godina javno krše ta prava”, zaključio je Sveti Otac. “Pravda i mir nisu apstraktni pojmovi ili daleki ideali, već su vrijednosti koje su, kao zajednička baština, utkane u srce svake osobe. Pojedinci, obitelji, zajednica, narodi, svi su pozvani živjeti u pravednosti i zauzimati se za mir. Nitko se ne može osloboditi te odgovornosti.”
Glavni je izazov međunarodne zajednice stoga, prema Papinim riječima, dovesti čovječanstvo do globalizacije solidarnosti, globalizacije bez isključivanja. Ne može se prihvatiti da u istoj društvenoj zajednici žive prebogati i siromasi jedni uz druge. Ima ljudi koji nemaju ni najosnovnijih sredstava da bi mogli preživjeti, a uz njih drugi ravnodušno rasipaju. “Takve suprotnosti vrijeđaju ljudsko dostojanstvo”, rekao je Papa, ta nastavio: “Jamačno, ne nedostaje prikladnih sredstava za uklanjanje bijede, poput promicanja osjetnih društvenih i produktivnih ulaganja od svih ekonomskih svjetskih sila. No, to podrazumijeva da međunarodna zajednica namjerava djelovati i odgovarajućom političkom odlučnošću.”
Sveti Otac upozorava nadalje da postoje “drugi oblici nepravde koji u dovode mir u opasnost”, te podsjeća na dva: na nedostatak sredstava za jednaki pristup zajmovima te nasilje nad ženama, djevojčicama i dječacima. Papa ističe kako su siromašne zemlje prisiljene prihvaćati zajmove osoba bez savjesti, jer ne mogu pristupiti svjetskom redovitom novčanom poslovanju, te plaćaju strahovito visoke kamate na dug. Kršenje prava žena, djevojčica i dječaka danas je “jedno od najraširenijih kršenja ljudskih prava, koje je na tragični način postalo sredstvom zastrašivanja” jer se otimaju žene i okrutno ubijaju maloljetnici. “Tome se pridodaje još i prisilna prostitucija i dječja pornografija, kao i iskorištavanje maloljetnika na radu, u doista ropskim uvjetima.”
“Mir za sve rađa se iz pravednosti svakoga. Nitko ne može izbjeći obvezu te tako odlučujuće važnosti za čovječanstvo.” A sada se približava Veliki jubilej. To nas vrijeme podsjeća na biblijsku predaju, kaže Papa, kada se dužnicima opraštalo dugove i uspostavljalo razne oblike ravnopravnosti među svim članovima narodne zajednice. Oslobađalo se robove, zemlja se vraćala zakonskom posjedniku, opraštali su se svi dugovi te je, na taj način, to vrijeme bilo povlašteno u nasljedovanju pravednosti koja je dovodila miru.
Tko živi u bijedi, piše na kraju svoje poruke Sveti Otac “ne može više čekati: treba odmah i stoga ima pravo na ono što mu je potrebno.” Mi mu moramo odmah pomoći. To više što ima dovoljno sredstava. “Srce evanđeoske poruke je Krist, mir i pomirenje za sve. Neka njegovo lice rasvijetli hod čovječanstva, koje se priprema prijeći prag trećeg tisućljeća. Neka svima, bez ikakve razlike, darovima budu njegova pravda i njegov mir!”
Govoreći o toj poruci predsjednik Papinskog vijeća za pravdu i mir kardinal Roger Etchegaray označio ju je “suzdržanom, ali istodobno duboko označenom nadom”. “Pogledom rasvijetljenim Duhom Svetim Papa već vidi svijet u kojem traženje pravde vodi prema miru. Mir i pravda uvijek su povezani. Obje puštaju svoje korijene u plodnu rijeku milosrdne ljubavi koja ima svoj izvor u Bogu. Upravo se na Božjoj ljubavi prema čovjeku temelji poštivanje dostojanstva svake osobe i ona čini mogućima skladne odnose među pojedincima, narodima i državama”, istaknuo je kardinal Etchegaray.