Iz govora kardinala Franje Kuharića na otvaranju spomenika žrtvama Bleiburga i Križnog puta na Mirogoju

Kardinal Franjo Kuharić održao je 20. lipnja na Mirogoju, prigodom otkrivanja spomenika žrtvama Bleiburga i križnih putova, propovijed iz koje prenosimo značajne ulomke. Spomenik je otkriven toga dana u 18 sati kod Kosturnice na Mirogoju, a u 17 sati je Kardinal predvodio misu “Za sve pale i poginule za domovinu Hrvatsku” pred mirogojskom crkvom Krista Kralja. Spomenik je izradio akademski kipar Augustin Filipović, Hrvat koji živi u Kanadi. Mjedeni reljef veličine 427×244 izliven je u Kanadi 1990, a u proljeće prošle godine prevezen je u Zagreb. Poticaj za to djelo i prva prikupljena sredstva dali su hrvatski franjevački svećenici i vjernici u Norvallu u Kanadi. U Zagrebu je spomenik postavljen zauzimanjem društva “Hrvatski domobran”.

Misa za žrtve Bleiburga i “križnih putova”
Mirogoj, 20. lipnja 1994.

Ni optužnica, ni sud, ni proklinjanje krivaca, nego poštovanje ispunjeno dostojanstvom vjere

Braćo i sestre u Isusu Kristu,

Starozavjetni patnik Job govori: što treba urezati u tvrdu mjed, što treba željeznim dlijetom uklesati u stijenu.

Treba urezati u tvrdu mjed i uklesati u stijenu božanski zajamčenu nadu i vjeru u čovjekovu besmrtnost. Ta istina o čovjeku, ta božja objava o vječnom životu u koji čovjek ulazi poslije ovozemaljskog životnog puta, poslije svih patnja i progona jamči Božju pobjedu nad zlom, jamči pravednu i vječnu nadoknadu svim nevinim žrtvama nepravde i nasilja.

Zato govori Job koje riječi treba uklesati u stijenu i urezati u mjed: “Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati!” (Job 19,25). To je ispovijest vjere u Božju pravednost da će Bog biti sudac povijesti i ocjenitelj svakog ljudskog života i to za vječnost.

S tom nadom i vjerom Job doživljava i svoju smrt kao buđenje na pravi život i na susret s Bogom koji se otkriva duši pravednika. Job vjeruje u uskrsnuće na život vječni i tu vjeru ispovijeda riječima: “A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću puti vidjeti Boga. Njega ću ja kao svojega gledati, i očima mojim neće biti stranac: za njime srce mi čezne u grudima” (Job 19,26-27).

“Kad se uživimo u osjećaje tisuća i tisuća žrtava na Blajburškom polju, na dugim “križnim putovima”, na rubu masovnih grobnica i nad ždrijelima bezdana u koje su sunovraćeni ljudi, uvjereni smo da je u tim trenucima najveće tjeskobe i straha zaživjela u njihovoj duši još dublje i proživljenije vjera u vječni život, vjera u susret s milosrdnim Bogom. U toj su vjeri i svoju nasilnu smrt doživljavali kao oslobođenje od svih ljudskih nepravdi. Uvjereni smo da su tisuće tih mučenika izgovarale u duši svoju posljednju molitvu skrušenja i predanja Božjem milosrđu. Uvjereni smo da ih je baš ta vjera, i ta nada, oslobađala od okova mraka u koje ih je okovala ljudska mržnja i da im je dušu već dosizao Božji mir iz onostranosti u koju su morali prijeći na tako okrutne načine!”

“S tom vjerom i mi danas ovim euharistijskim slavljem izražavamo počast njihovoj uspomeni!” U susretu s Isusom Kristom u ovoj novozavjetnoj žrtvi mi molimo za njih da im zaista Bog, pravedni i milosrdni sudac, bude vječni tješitelj svojom ljubavlju i vječnom radošću. Molitva je ljubav! “Zato i naše molitve za poginule i nestale pripadnike hrvatskog naroda u tom tragičnom poratnom vremenu, nakon što je bio međunarodno proglašen svršetak rata, nije ništa drugo nego svjedočanstvo poštovanja svake nevine žrtve, bilo to u ratu, bilo to poslije rata! To poštovanje nije ni optužnica, ni sud ni proklinjanje krivaca. To je poštovanje ispunjeno dostojanstvom vjere u vječni život; izraženo je iskrenom toplom molitvom za preminule da budu vječno radosni; za ožalošćene da budu Božjom utjehom utješeni; Mi molimo i za one koji su odgovorni za njihovu smrt, da preminulima Bog sudi milosrdno, a živima da udijeli milost obraćenja i pokajanja.” Isus Krist – Bogočovjek – na križu kao najnevinija žrtva umro je za sve ljude, da njegovom krvlju skrušenima mogu biti oprani grijesi kako ne bi bili izgubljeni u vječnoj propasti! “Bog hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine!” (1 Tim 2,4).

“Razmišljanje o svim tim tragičnim događajima, o tolikim pogubljenima bez suda i krivnje izdiže nas iznad svih tih nevolja i mrakova ove povijesti u svjetlo Božje stvarnosti o kojoj piše apostol Pavao Filipljanima: “Domovina je naša na nebesima, odakle Spasitelja iščekujemo, Gospodina Isusa Krista: snagom kojom je kadar sebi sve podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti tijelu svome slavnome” (Fil 3,20-21).”

Isus Krist je prihvatio nepravednu osudu i okrutno nametnutu smrt u samo-darivanju za spasenje svijeta, za vječno otkupljenje čovjeka od svih njegovih grijeha i zločina, jer je ljubio toga palog čovjeka. Njegova ljubav čini njegovu žrtvu neizmjerno vrijednom i plodnom, pa i žrtve nevinih ljudi mogu biti tom žrtvom blagoslovljene plodovima mira, slobode, pravednijeg svijeta.

Veliki petak nije bio konačna riječ ljudske nepravde nad nevinim Sinom Božjim! Njegovo je uskrsnuće konačna Božja riječ i objava pobjede nad zlom, nad grijehom i smrću. Uskrsnuće je božja pobjeda nad svim zloćama svijeta, nad svim strahotama povijesti, nad svim nepravdama što ih počiniše i čine ljudi protiv ljudi, satirući čovjeka zbog njegove pripadnosti svome narodu, ili zbog njegovih vjerskih uvjerenja, ili zbog njegovih političkih opredjeljenja.

“Izvršitelji zla nameću šutnju o svojim zlodjelima; progone svjedoka svojih nedjela; savjest im može biti smirena samo istinom i kajanjem. Mi molimo, a sud prepuštamo na ovom svijetu povijesti a na drugom svijetu Bogu. Kad kažemo: objektivni sud povijesti, onda smatramo pod tim sudom zaista objektivnu i istinoljubivu prosudbu svih zbivanja, svih događaja, stvarno odgovornosti svake osobe, bilo izvršitelja nasilja, bilo onog koji ga je zapovjedio, bilo onoga koji ga nije spriječio a imao je moć to učiniti. Kad kažemo: objektivni sud povijesti, onda zaista mislimo na punu nepristranost i poštenu ocjenu svačije odgovornosti. Iz takve analize povijesnih činjenica isključen je svaki i najmanji osjećaj mržnje, isključena je svaka osvetnička želja! Svaki pravedan sud mora biti zaštita istine i jamstvo pravednosti!

Međutim, mi vjernici imademo najsigurnije jamstvo da će biti otrte sve suze nepravedno progonjenih, da će biti uspostavljena konačna pravednost u Božjoj objavi!”

Čuli smo danas evanđeoski izvještaj o razgovoru Lazarove sestre Marte s Isusom kod groba njezina brata Lazara. Isus je, doduše, očitovao svoju božansku svemoć dozvavši Lazara ponovno u ovozemaljski život, ali objavljuje ono što je najvažnije: onozemaljski život i uskrsnuće. Objavljuje beskrajno sretnu i radosnu vječnost onima koji vjeruju i žive čovjeka dostojan život u skladu s Božjom voljom!

Isus kaže Marti: “Uskrsnut će brat tvoj!” – “Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću u posljednji dan!” ( Iv 11,23-24). Isus Krist je jamstvo te slave i toga neizrecivog života pa kaže: “Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će! I tko živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li u uskrsnuće tijela i život vječni? [to ćemo na to odgovoriti danas moleći za sve poginule koji su željeli mir i slobodu Hrvatske kao svoje domovine? Odgovorimo s dubokim uvjerenjem vjere i s čvrstom nadom poput Marte: “Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!” (Iv 11,27).

“Mi vjerujemo u Ljubav! Mi vjerujemo u opraštanje! Vjerujemo u pobjedu nad svakim zlom i nepravdom! Vjerujemo u uskrsnuće tijela i život vječni! Uskrsnut će i iz neznanih grobova bezbrojne nedužne žrtve naše i cijele ljudske povijesti! Neka im duše uživaju u vječnoj svjetlosti! Amen!”

Franjo Kard. Kuharić
nadbiskup zagrebački