Prema nadbiskupovim riječima, kardinal Sarah je uvodnim razmatranjem predstavio bogatstvo, dubinu i dinamiku liturgije i pokazao koliko je ona jezik Crkve. „Htio nam je reći da je liturgija jezik Crkve, a Crkva je tijelo. U tijelu mora biti sklad, harmonija. I stoga smo dotakli neke momente koji zahvaćaju vjerojatno i našu situaciju, a to su pitanja prostora za liturgijska slavlja, pjesme i način na koji se slavi euharistija. Posebno je bilo govora o srcu liturgijske godine, a to je Veliki tjedan i Sveto trodnevlje. Ti problemi su vjerojatno univerzalni, a mi smo ih pokušali konkretizirati i usmjeriti rješenja. U Kongregaciji su nam dali sugestije. Vjerujem da smo na susretu doživjeli uvažavanje nas kao liturga. Nakon susreta možda još bolje možemo razumjeti našu odgovornost i naša liturgijska slavlja, a to ćemo vjerujem svojim razmišljanjima prenijeti i svećenicima i vjernicima“, istaknuo je nadbiskup.

Na pitanje što misli o sve većem zanimanju vjernika za tradicionalne pobožnosti, nadbiskup je odgovorio da je pučka pobožnost duboko ukorijenjena u život naših vjernika i naše Crkve i smatra da je to dobro. Ona je sačuvala našu vjeru kroz ona burna vremena. Međutim, danas treba dati dublju teološku, eklezijalnu dimenziju i vjerujem da tu možemo samo obogatiti tu pobožnost. S druge strane trebamo vidjeti i ovo što dolazi izvana i što se od drugih prima, da to ne bude paralelnost, nego da se to uklopi u našu tradiciju i našu kulturu i da je na svoj način obogati. Ne bismo htjeli da to bude nešto paralelno i unese nemire. Što se tiče liturgije mi imamo veliku prednost, jer smo imali narodni jezik i prije Drugog vatikanskog koncila i bilo bi nezgodno vraćati se u pretkoncilska vremena. Mi možemo ovim ozračjem i svježinom Drugoga vatikanskog koncila graditi svoju budućnost, posebno što se tiče naše liturgije, izjavio je nadbiskup Barišić.