Izjava sa znanstvenoga simpozija o praštanju

U želji da budu vjerni duhu mirotvorstva sv. Franje Asiškog i odgovorno svjesni baštine i obveze da budu glasnicima i apostolima mira i dobra u svom vremenu, franjevci su, preko Vijeća za pravdu, mir i skrb za sve stvoreno pri Konferenciji franjevačkih provincijala i Vijeću franjevačkih zajednica u suradnji s Franjevačkom teologijom iz Makarske organizirali znanstveni skup na temu praštanje u franjevačkom samostanu Gospe od Zdravlja, u Splitu. Mi sudionici skupa, uvjereni u preobrazbenu snagu i životnost praštanja i pomirenja kao jedinog puta u izgrađivanju svijeta sveopćeg bratstva među ljudima i svim stvorenjima želimo priopćiti neka razmišljanja sa skupa:

1. U ovo vrijeme rata protiv Hrvatske i Bosne i Hercegovine u našim domovinama ugroženi su ljudi, kultura i priroda: život ljudi, djela njihovih ruku i uma, i život svih stvorenja oko nas.
Suočeni smo sa zločinima – intelektualnim, političkim, ratnim i pljačkaškim – i s patnjama žrtava. Stoga se postavljaju neka moralna pitanja u većoj oštrini i jasnoći nego u vrijeme mira i dobrobiti. Zlodjela postavljaju pitanja krivice, osude i praštanja pojedincima, zajednicama i cijelomu narodu.

2. Čovjekova je obveza suprotstaviti se zlu i grijehu, kao i štititi žrtve. No, pravedna osuda uvijek mora biti primjerena, stoga i pojedinačna, a ne kolektivna, kao i pravedna kazna. Odbacujemo stoga nametanje lažnih pitanja, poput pitanja o mogućnosti suživota među pripadnicima raznih naroda, kao i lažna tumačenja nastanka rata zbog mržnje među narodima i vjerama. Oni su dio ideologije agresorske politike.
Osuda politike ili zločinačke ratne strategije, kao ni osuda pojedinačnih konkretnih zločina, ne smije se pretvoriti u osudu cijeloga naroda.
Osuditi treba i pojedinačne zločine s vlastite strane, jer je inače nemoguće očuvati pravednost u politici i obrani svojih prava.
Kazna ostaje pitanje pravde i suda. Žrtvi se, pak, mora nadoknaditi sve u čemu je oštećen koliko je moguće. Mir mora biti utemeljen na pravdi.

3. Iznad izvanjske pravde čovjeku koji za to ima snage upućuje se i viši poziv, a to je praštanje. Praštanje je otpuštanje duga našim dužnicima ili onima koji su protiv nas zgriješili. Ako i nismo dužni bližnjemu oprostiti po zahtjevu pravednosti, dužni smo praštati drugima kako bismo mogli moliti Boga, koji nam je dao život, da nam On otpusti duge naše.

4. Praštanje ima pravo značenje za dužnika ili grešnika tek ako se pokajao; ono ne znači odobravanje zla ili počinjenoga grijeha, nego odrješenje od duga. Praštanje nije izraz slabosti ili kukavištva, već snage i slobode; ono nije dopuštanje zla, jer bi se tada pretvorilo u pobjedu grijeha; ono nema smisla ako ne pretpostavlja osudu zla jer, ako nema grijeha, nemamo što oprostiti. Ono je osuda čina, sa svrhom da počinitelja spasi za put Božji, za povratak moralnu životu u ljudskome dostojanstvu.
Ako se greešnik ne pokaje, praštanje za njega nema pravoga značenja.

5. Pa ipak, praštanje u svakom slučaju ima duboko značenje za čovjeka, koji je bio žrtva zločina – ako za to ima snage – jer ga oslobađa od navezanosti na prošlost i otvara prostor nadi. Jer ga oslobađa od svakoga zla u sebi. Jer ga oslobađa da pred Bogom bude dijete Božje. Time nehotična žrtva postaje i čin viši od praštanja; postaje prihvaćena otkupiteljska žrtva koja sudjeluje u Kristovoj žrtvi i u Božjem planu otkupljenoga svijeta.

6. S ovih nekoliko misli obraćamo se javnosti kako bismo otvorili raspravu o praštanju.

REZOLUCIJA

sa Savjetovanja o nužnosti demografske obnove “HRVATSKA SE DEMOGRAFSKI BUDI!” što ga je organizirao Hrvatski populacijski pokret. Savjetovanju su sudjelovale i druge hrvatske proživotne udruge: Hrvatski pokret za život i obitelj, Obiteljski centar Slavonski Brod – Zagreb, Međunarodna udruga “Pro vitae”, Hrvatska zajednica bračnih susreta, Katolički zbor “MI” i drugi predstavnici mnogih obitelji te javnoga, kulturnog i političkog života.

1. Hrvatski populacijski pokret i list “NAROD”, zajedno s drugim obiteljskim pokretima u Hrvatskoj pokreće i poziva hrvatsku javnost na osobit i svojevrstan oblik demografske obnove koji nazivamo HRVATSKA DEMOGRAFSKA GODINA.
(tj. Države, Crkve, Akademije, Sveučilišta, škola, svih političkih stranaka, svih udruga i pokreta, svih sredstava javnog priopćavanja i svake hrvatske obitelji) u JEDINSTVENI NAJŠIRI NACIONALNI PROGRAM DEMOGRAFSKOG OZDRAVLJENJA HRVATSKE. Hrvatska demografska godina započela bi 14. i 15. svibnja ove godine. 14. svibnja, jer je Majčin dan, a 15. svibnja, jer je pedeseta obljetnica najvećeg pokolja Hrvata u povijesti – Blajburške tragedije, a trajala bi do kraja iduće godine, tj. do blagdana Sv. Obitelji 29. prosinca 1996.

2. Glavna je svrha HRVATSKE DEMOGRAFSKE GODINE da se pozovu sve hrvatske žene i majke koje se nalaze u plodnoj dobi da rode jedno dijete i tako ublaže katastrofalno demografsko stanje u Hrvatskoj i zaustave izumiranje Hrvata.
Ovaj poziv motiviramo činjenicom da danas, u isto vrijeme dok hrvatski narod juri prema groblju izumrlih naroda, u Hrvatskoj ima više od jedan milijun demografski negativnog ženskog stanovništva (344.234 žene koje nisu rodile ni jedno dijete, 381.016 koje su rodile samo jedno dijete, a 648.193 koje su rodile dvoje djece).
Pozivamo sve hrvatske žene da rošenjem još jednog djeteta spase Hrvatsku od ponora demografske pustoši, a sebi, svojoj obitelji i svome potomstvu ostave trajan živi spomenik. Kad bi se u Hrvatskoj u toku idućih godina rodilo milijun djece – Hrvatska bi bila spašena, i samo i jedino na taj način izbjegla bi svoj sadašnji sigurni put u izumiranje.

3. Ne možemo razumjeti hrvatsku Vladu, onu Vladu koja je uspjela stabilizirati gospodarstvo, suzbiti inflaciju, učvrstiti domaću valutu i zadobiti povjerenje međunarodnih fondova, a da ta ista Vlada nije realizirala niti jednu poticajnu mjeru za demografski oporavak Hrvatske. Kako protumačiti da ta najuspješnija hrvatska Vlada u gospodarstvu bilježi velike uspjehe, a u demografskoj i populacijskoj politici katastrofalne neuspjehe? Zašto je u cijeloj Europi najskuplje roditi dijete u Hrvatskoj? Zašto je u Hrvatskoj, demografski najugroženijoj državi u Europi, oprema za novorođenčad skuplja od zlata – pitamo gospodarski najuspješniju hrvatsku Vladu? Znaju li političari u hrvatskoj Vladi i državi da je hrvatski čovjek najveći hrvatski kapital?
Za vrijeme ove najuspješnije hrvatske Vlade prirodni prirast u Hrvatskoj pao je na zadnje mjesto u Europi. Za vrijeme ove uspješne Vlade napustilo je Hrvatsku i otišlo u tuđinu gotovo sto tisuća mladoga i sposobnog stanovništva. Za vrijeme ove Vlade nad Hrvatskom se nadvila porast za koju Hrvati u svojoj povijesti nisu znali – da Hrvatskoj prijeti opasnost da ostane bez majki – o tome nacionalnom zlu Vlada još nije ni riječ progovorila.

4. Zahtijevamo od hrvatske države da zbog katastrofalnoga demografskog stanja u Hrvatskoj koji najozbiljnije ugrožava njezin biološki opstanak, projekti demografske obnove Hrvatske dobiju prioritetno mjesto. Konkretno, tražimo da proračun za demografski preporod Hrvatske dođe odmah iza ministarstva obrane. Samo obrana hrvatske države i hrvatskog suvereniteta ima prednost pred demografskom obnovom Hrvatske.

5. Daljnja je svrha HRVATSKE DEMOGRAFSKE GODINE da se cijela hrvatska javnost okrene djetetu, obitelji, da se okrene pustim selima i regijama bez mladog stanovništva.
To znači da sve škole, posebno sve zdravstvene ustanove, sva sredstva informiranja, svi nastavni programi, sve političke stranke, sva naša sveučilišta kao i sve crkvene ustanove počnu stvarati u Hrvatskoj novi proživotni mentalitet otvoren djetetu, braku, obitelji i brizi za Domovinu kojoj prijeti veća opasnost od praznih hrvatskih kolijevki negoli od svih vanjskih neprijatelja zajedno i do zuba naoružanih!
To znači da se hitno mora izraditi novi projekt hrvatske obitelji i da hrvatska obitelj mora biti od mnogih stranih i domaćih agentura kojima je zajednički nazivnik: razaranje hrvatske obitelji.

6. U ime velike većine vjernika u Hrvatskoj, tražimo od priređivača novog Zakona o pobačaju da te svoje nacrte usklade s najnovijim enciklikom Pape Ivana Pavla II. “Evangelium vitae”.
Papa je jasno stao u zaštitu ljudskog života. Ima li Hrvatska, koju je Papa nedavno posjetio i prvi priznao kao državu, ima li obraza i poštenja donijeti zakon protivan jasnom stavu Kristova namjesnika na zemlji?
Ako i jedna država u Europi ima opravdanja da zabrani pobačaj, onda je to Hrvatska, koja je glede nataliteta na zadnjem mjestu u Europi.

7. Posebno tražimo od hrvatske države da se stavi u zaštitu hrvatske mladeži koja se sustavno moralno kvari i nacionalno odnarođuje.
Protiv hrvatske mladeži danas se vodi tiha i nevidljiva agresija (droga, alkohol, seks, noćna skitnja, pornografija, itd.) svih onih koji, bilo zbog nezasitne zarade, bilo zbog smišljene urote, žele uništiti Hrvatsku uništavajući njezinu mladost.

8. Smatramo da hrvatska država treba najhitnije započeti s ozbiljnim projektima povratka iseljene Hrvatske u Hrvatsku, odnosno Bosnu i Hercegovinu, jer nema demografskog oporavka hrvatskog naroda bez povratka iseljene Hrvatske u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, uključivo i djece naših iseljenika rođene u tuđini.
Hrvatska država mora tisuće hektara svoje zemlje, koju nitko ne obrađuje pokloniti povratnicima da tu ulože svoj kapital i podignu uspješne poljoprivredne farme.
Hrvatska država mora i u turizmu na Jadranu dati šansu iseljenoj Hrvatskoj da se vrati u svoju domovinu.

9. Tražimo od hrvatske države da demografska obnova bude temelj svih drugih obnova, a to konkretno znači da svlada osnuje fondove za gradnju stanova za mlade obitelji, da država dodijeli različite pogodnosti obiteljima s više djece, da u selima i manjim mjestima omogući imućnim Hrvatima iz dijaspore otvaranje manjih tvornica koje će zapošljavati mlade ljude.
Tražimo novu poreznu politiku koja će biti u službi demografske obnove.
Tražimo potpunu reviziju dječjeg doplatka i besplatno liječenje neplodnosti u braku. Sadašnji dječji doplatak odvraća od rađanja djece!
Tražimo da se konačno (o čemu se neprestano govori a nikako da se ostvari) majkama sa četvero djece da zvanje majke odgojiteljice i redovitu plaću.

10. Apeliramo na Hrvatski sabor da hitno ukine zakon od 25. travnja 1978. po kojemu se i danas u hrvatskim bolnicama obavljaju pobačaji. Ovaj zakon iz vremena staljinizma i komunizma sramota je za današnju Hrvatsku jer dopušta najliberalniju praksu u cijeloj Europi za obavljanje pobačaja.

Zagreb, 29. travnja 1995.
Hrvatski populacijski pokret
don Anto Baković