Spominjući osobno iskustvo susreta s majkom djevojčice koja je prije punih šezdeset godina stradala u požaru, kardinal je istaknuo i da ga je majčina ljubav podsjetila kako „nažalost, mnogi naši ljudi, ne samo žrtve ili obitelji žrtava, nego i brojni vjernici pitaju se mogu li crkveni vođe u potpunosti razumjeti tu stvarnost, posebno kad vide koliko se malo pozornosti posvećuje zlostavljanoj djeci ili, još gore, kad se to zataškava da bi se zaštitilo zlostavljača ili pak instituciju“.

Za Crkvu koja bi htjela biti brižna majka, a suočena sa svećeničkim spolnim zlostavljanjem, četiri su stožera načela „acountability“: slušanje, svjedočenje laika, kolegijalitet i praćenje. To iziskuje da se stvore strukture i pravni propisi kako bi se izrijekom potvrdilo dužnost zaštite mladih i ranjivih osoba, kloneći se svake napasti klerikalizma, istaknuo je.

Drugi temelj, koji mora usmjeravati svaku strukturalnu reformu koja se tiče spolnih zlostavljanja u sinodalnoj Crkvi jest „isticanje da svaki član Crkve ima odlučnu ulogu u pomaganju da se eliminira strašnu stvarnost seksualnog zlostavljanja od strane svećenika“. U najvećem dijelu naši vjernici laici, posebno očevi i majke s velikom ljubavi prema Crkvi, su na dirljiv način i snažno naglašavali koliko su zataškavanje, tolerancija klera i spolno nasilje nespojivi s onim što Crkva jest i sa samim njezinim značenjem.

„Majke i očevi su nas pozvali na odgovornost, jednostavno zato što ne mogu razumjeti kako smo mi, biskupi i redovnički poglavari, često bili slijepi pred težinom i štetama seksualnog zlostavljanja djece“, rekao je kardinal:

„Roditelji su svjedoci dvojake stvarnosti koja danas mora zaživjeti u Crkvi: stalni napor da se iskorijene seksualna zlostavljanja od strane svećenstva i odbacivanje klerikalne kulture koja je tako često izazivala zlostavljanje“.

„Istinska sinodalnost u Crkvi – nastavio je Cupich – poziva nas da promatramo ovo široko svjedočanstvo vjernikâ laikâ, moćno i kadro potpomoći poslanje radi kojeg smo se ovdje zajedno okupili iz svih država, u potrazi za sigurnošću djece Božje“. Stoga je potrebno „u sve napore koji se ulažu integrirati široko sudjelovanje laika kako bi se identificirale i izgradile strukture odgovornosti za sprečavanje seksualnog zlostavljanja od strane svećenstva“.

Pažnju treba posvetiti stvaranju mehanizama neovisnog izvješćivanja – jedan je od kardinalovih prijedloga – „u obliku za to namijenjene telefonske linije i / ili usluge web portala za primanje i prosljeđivanje optužbi izravno apostolskom nunciju, metropolitu optuženog biskupa ili, ako je potrebno, njegovom zamjeniku ili bilo kojem stručnjaku laiku predviđenom uredbama koje su utvrdile biskupske konferencije“.

„Sudjelovanje stručnjakâ laikâ za pružanje pomoći od sada pa nadalje postaje nešto nezaobilazno za dobro vođenje procesa i vrijednost transparentnosti“, istaknuo je Cupich. Po njemu „treba uspostaviti druge zahtjeve i postupke za izvješćivanje odgovarajućih crkvenih vlasti od strane pripadnika klera koji su upoznati s lošim vladanjem biskupa“. Usto, prema kardinalu, „bit će korisno usvojiti jasne proceduralne postupke ukorijenjene u tradicijama i strukturama Crkve, ali istodobno zadovoljiti suvremene potrebe identificiranja i istraživanja potencijalno nezakonitog ponašanja biskupa“.

Odgovornost u biskupskom zboru, obilježena sinodalnošću, može i treba biti oblikovana tako da postane čvrsta mreža vodstva, milosti i potpore koja neće ostaviti pojedinca samoga u teškim situacijama ili se oslanjati na lažni dojam da Sveta Stolica mora dati sve odgovore.

Strukture izvješćivanja, istrage i procjene tvrdnji žrtava mora se uvijek oblikovati i procjenjivati u skladu s razumijevanjem onoga što žrtve prolaze dok prilaze Crkvi i traže pravdu. Svaka žrtva nasilja koja se približava Crkvi, bilo da on ili ona traže utjehu ili pravdu, naknadu ili pomirenje, je poziv Crkvi da zaista bude samilosna, puna nježnosti i blagosti, istaknuo je u svome izlaganju kardinal Cupich.