Iz Dubrovnika su krenuli u ranim jutarnjim satima u subotu, a prvo odredište bio im je Skadar. U Skadru ih je dočekao svećenik iz Dubrovnika don Frane Čivljak s kojim su posjetili skadarsku katedralu s muzejom. Katedrala je posvećena sv. Stjepanu prvomučeniku, a jedna je od najvećih katedrala na prostoru Balkana. Sagrađena je 1800. godine. Za vrijeme komunizma bila je prenamijenjena za sportsku dvoranu o čemu svjedoče sačuvane fotografije. U muzeju se nalaze liturgijski predmeti koje su sačuvali ljudi koji su bili spremni žrtvovati život jer je tako nešto bilo strogo zabranjeno.

Nakon obilaska katedrale i muzeja vjeroučitelji su posjetili seosko imanje i slow food restoran čiji naziv u prijevodu glasi „Utočište vila“. Imali su priliku objedovati hranu proizvedenu na toj farmi koja je uzgojena na ekološki način.

Nakon ručka obišli su samostan karmelićanki koji se nalazi u blizini Skadra. Karmelićanke su ugoste posjetitelje, razgovarajući s njima iza velikog prozora s rešetkama. U samostanu ima redovnica koje su iz Hrvatske pa su one bile prevoditeljice. Vjeroučitelji su im postavili pitanja vezana uz njihov život i poziv. Redovnice su obećale da će se moliti za vjeroučitelje i njihove obitelji.

Predvečer su krenuli za Lješ gdje su posjetili katedralu i franjevački samostan. U sjemeništu Neokatekumenskog puta Redemptoris Mater vjeroučitelji su slavili misu koju je predvodio vicerektor sjemeništa don Frano Čivljak. Nakon mise zajedno su se družili na večeri u Lješu gdje su i prespavali.

U jutarnjim nedjeljnim satima nakon doručka krenuli su za Krulj. To je grad u središnjoj Albaniji i glavni grad Krujskog distrikta. Vjeroučitelji su posjetili tvrđavu i muzej. Kruja je bila uporištem otpora Osmanskom Carstvu u 15. stoljeću. Osmanlije su ga u nekoliko navrata pokušali osvojiti, ali nisu uspjeli. Skenderbeg ga je herojski branio. Nakon obilaska Kruja vjeroučitelji su krenuli za Tiranu gdje su posjetili pravoslavnu i katoličku katedralu. Nakon ručka još malo su razgledali središte Tirane.

Albanija je sredozemna država na jugu Europe s dugom i burnom poviješću. Na njezinom prostoru ljudi su živjeli, može se reći, od početka ljudske povijesti. Bilo je tu predindo-europsko stanovništvo, protohelenska plamena, Iliri dolaze u srednjem vijeku, a pod Turcima Albanija provodi oko 500 godina. Nakon kratkog perioda samostalnosti dolazi komunizam, jedan od najžešćih komunizama u cijelom svijetu. Diktator Enver Hoxha zatvorio je Albaniju za cijeli svijet. Nitko nije mogao ni ući ni izaći. Albanija je prvo surađivala s Jugoslavijom pa onda s Rusijom i naposljetku s Kinom. Na kraju se okrenula od svih i hermetički zatvorila. Godine 1967. ustavom je proglašeno da je to prva ateistička zemlja na svijetu. Sve crkve se zatvaraju, kako pravoslavne tako i katoličke, također i džamije, ali religija koja je najviše bila napadnuta je katolička zato što je bila ishodište kulture. Skadar je bio centar kulture jer su isusovci i franjevci imali svoje tiskare u Skadru. Tijekom komunizma ubijeno je puno biskupa i svećenika. Padom komunizma Albanija je otvorila svoje granice prema svijetu, izgrađuje se i obnavlja. Jedna je od najsiromašnijih europskih zemalja.

Stanovnici Albanije su ljubazni i gostoprimljivi. S Hrvatima njeguju dobre prijateljske odnose još iz davne prošlosti kada je Skenderbeg u više navrata boravio u Dubrovniku.