Uvodno je, pozdravljajući okupljene, tajnik Udruge Radoslav Dumančić izrazio zadovoljstvo što se izložba hrvatskih duhovnih velikana, koju svake godine oblikuje neki drugi slikar, četvrtu godinu zaredom uoči svetkovine Svih svetih otvara u Sesvetama. Istaknuo je da će izložba biti otvorena mjesec dana i pozvao publiku da se „u tom vremenu u tišini nadahnjuje nad likovima hrvatske svetosti“.

Organizator izložbe rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa mons. Antun Sente u obraćanju je izrazio zadovoljstvo što si u Sesvetama, uoči svetkovine Svih svetih, publika može „posvijestiti kako smo narod koji slaveći sve svete ne zaboravlja da među svima svetima postoji mnoštvo pripadnika hrvatskoga naroda“.

„Oni su nam ohrabrenje, poticaj, ali i zagovornici u svakodnevnom životu i našem hodu prema svetosti. Upravo to i želimo ovom izložbom, potaknuti i osvijestiti da poput prezentiranih hrvatskih velikana svi mi budemo Božji ugodnici, te uz njihov zagovor i zaštitu bez straha i ustrajnom revnošću činimo dobra i Bogu ugodna djela“, naglasio je mons. Sente. 

Likovni kritičar Stanko Špoljarić okupljenima je predstavio izložbu s likovnoga aspekta. Objasnio je da autorica slika u jednostavnim linijama, u plavim bojama, da njena djela ne odišu mnogim motivima ili zahtjevnim kompozicijama. Govorio je o dominaciji jednostavnosti kao bogatstvu izložbe u svakom aspektu.

Izložbu je otvorila vrhovna savjetnica Družbe sestara milosrdnica u Zagrebu s. Stjepanka Pavić, govoreći o dvjema svetim sestrama milosrdnicama, o s. Bogoljubi Jazvo, rodom iz Livna, koja je po uputama i zaštitom zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca tijekom Drugoga svjetskog rata kao upraviteljica Bolnice sestara milosrdnica na Vinogradskoj cesti spasila više od 300 Židova, te o s. Slavi Vedrini, rodom iz Marije Bistrice, koja je uz svoja tri redovnička zavjeta: siromaštva, poslušnosti i čistoće, iz ljubavi prema Isusu i rodnom kraju dodala i četvrti, da se nikada neće vratiti u Hrvatsku koju je silno voljela.

S. Slava 1934. otišla je u Argentinu i cijeli je život djelovala u Južnoj Americi. Umrla je 9. srpnja 2002. u Asuncionu. Brinula se za siromašne, bolesne i napuštene ljude. Često su je nazivali i „Paragvajska Majka Tereza“. O njezinu je životu snimljen dokumentarni film „Četvrti zavjet“. „Bogu sam zahvalna što sam kao redovnica imala priliku živjeti zajedno sa s. Slavom pa mogu posvjedočiti o njenom svetom životu“, istaknula je s. Stjepanka, otvarajući izložbu.

Otvorenje je moderirala predsjednica Udruge za promicanje znamenitih Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić“ dr. sc. Tanja Baran. Pojasnila je da je izložbeni projekt prije 16 godina niknuo u Križevcima, rodnom gradu trećega hrvatskog sveca Marka Križevčanina, i kako se otamo, nakon svakogodišnjih Dana hrvatskih svetaca i blaženika, za koje se redovito oblikuje nova izložba, projekt širi po Hrvatskoj.

U glazbenom su programu nastupile flautistice Sara Beljan i Brigita Kenfelja, učenice Glazbene škole Zlatka Grgoševića iz Sesveta, uz korepeticiju mentorice Jelene Valković. Među posjetiteljima je bio i akademski grafičar i kipar Hrvoje Ljubić, autor sarkofaga bl. Alojzija Stepinca u zagrebačkoj katedrali, te drugi umjetnici i kulturni djelatnici, izvijestila je Udruga za promicanje znamenitih Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić“.