Odlukom zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića došlo je do imenovanja i razrješenja u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Tako je dubovački kapelan dr. Vlado Mikšić razriješen službe supsidijara u Župi Blažene Djevice Marije Snježne i u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu na Dubovcu. Imenovan je povjerenikom za kulturna dobra i voditeljem Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije te rektorom crkve Krista Kralja na Mirogoju.

U povodu odlaska iz Karlovca Župa BDM Snježne i rektor Svetišta mons. Antun Sente ml. priredili su oproštaj dr. Mikšiću kojega će doći zamijeniti novi župni vikar u župi BDM Snježne i u Svetištu svetog Josipa u Karlovcu, vlč. Majk Rušec.

Nakon mise u dvorištu Nacionalnog svetišta okupili su se vjernici kako bi nazočili prigodnom programu u čast svog dosadašnjeg supsidijara. Dramski program izveli su članovi ZAMAK-a (Zajednice mladih katolika) u kojem su duhovitim skečom opisali jedan radni dan dr. Mikšića u Župi a koji je često prekidan gromoglasnim pljeskom vjernika. KUD sv. Ana s Vučjaka izveo je kratki program i na taj način zahvalio dr. Mikšiću koji je vrlo često i rado dolazio slaviti misu u kapelu Sv. Ane na Vučjak.

Prisjećajući se petogodišnjeg službovanja dr. Mikšića u dubovačkoj župi uime vjernika župe govorila je Dubravka Beljan. Zatim je govorio mons. Ferdinand Vražić, dugogodišnji župnik Župe Švarča odakle je rodom dr. Mikšić. Dojmove o suradnji s dr. Mikšićem i njegovim djelovanjem u Župi i Nacionalnom svetištu iznio je njegov „šef“ rektor mons. Antun Sente ml. Na kraju je biranim riječima svima zahvalio dr. Mikšić dirnut odličnim programom te je na kraju cjelokupnog programa posvećenog njemu otvorio izložbu skulptura karlovačko-dubovačkog slikara i kipara Željka-Mareka Marekovića.

O izloženim skulpturama mons. Sente je rekao kako one prikazuju različita stanja u kojima se čovjek često nalazi. Kažem čovjek koji može biti i muškarac i žena i dijete muško ili žensko. Marekove skulpture izrađene od siporexa govore o radosti i ljubavi koja je vidljiva u zajedništvu dvije ili tri osobe, nadalje govore o osamljenosti što je vidljivo u skulpturi gdje je prikazana samo jedna osoba. Različite dimenzije skulptura prikazuju i našu veličinu, ali i malenost u odnosu na druge, na Stvoritelja ili na same sebe. Na nekim skulpturama glave su okrenute tako da se susreću pogledom, a na nekima su glave okrenute jedna od druge, iako su im tjelesa još uvijek zajedno, baš kao u obiteljskim odnosima gdje se živi zajedno sa svim mukama i teškoćama, ali i radostima obiteljskog života. Sve te ljudske svagdanje odnose mogu prepoznati na izloženim Marekovićevim skulpturama jer o njima kao svećenik redovito slušam u ispovjedaonici, kao i drugim duhovnim i svagdanjim razgovorima. Konačno ih i sam proživljavam, rekao je mons. Sente te ustvrdio kao je po njemu središnja skulptura, kako ju je on nazvao “Život čovjeka” izrađena u obliku Kristova križa s postajama Kristova križnog puta, gdje dominira raspeće i još više Kristovo uskrsnuće. Zapravo svi ti naši ljudski odnosi trebali bi voditi do konačnog uskrsnuća čovjeka, zaključio je mons. Sente.

„Na skulpturama sam radio otprilike dva mjeseca. Iskreno, nisam imao namjeru izlagati, radio sam ih za sebe, onako iz duše, bez pritiska da ću ih jednog dana izložiti. Kada je u našoj kući mons. Sente vidio te moje radove predložio mi je da povodom odlaska dr. Mikšića iz Karlovca postavim izložbu skulptura u Nacionalnom svetištu, što sam rado i prihvatio“, rekao je „Marek“.

Izložba „Marekovih“ skulptura moći će se pogledati u Galeriji ‘Martin Borković’ Nacionalnog svetišta sv. Josipa gdje će biti izložena neko vrijeme.

„Mareku“ ovo nije prvo izlaganje svojim radova u Nacionalnom svetištu. No, najpoznatije njegovo djelu jesu ‘Darovani križ’ koji krasi ulaz u Pastoralni centar – Hodočasnički dom ‘mons. Marijan Radanović’ te glavna ulazna vrata – ‘Nacionalna vrata’ – izrađena u tehnici tučeni bakar koja prezentiraju važnije događaje iz povijesti štovanja svetog Josipa u hrvatskom narodu, dok ‘Dubovačka vrata’ prezentiraju važnije datume nastanka Nacionalnog svetišta.

Dr. Vlado Mikšić rođen je 23. listopada 1971. u Karlovcu a djetinjstvo je proveo u Dugoj Resi. Osnovnu školu i srednju Medicinsku školu završio je na Švarči-Karlovac. U jesen 1991. upisao je Katolički bogoslovni fakultet i Bogosloviju u Zagrebu. Diplomirao je 1997. na temu „ Prvostolni Kaptol zagrebački u obrani Trojedine Kraljevine od Turaka“ kod akademika Franje Šanjeka. Red prezbiterata na Petrovo 1997. podijelio mu je kardinal Franjo Kuharić, a mladu misu slavio je 21. srpnja 1997. na Švarči. Službovao je u Retkovcu- Zagreb Istok, Sv. Josip Trešnjevka- Zagreb Zapad. Godine 2001. po odredbi kardinala Josipa Bozanića odlazi u Beč na postdiplomski studij iz crkvene povijesti. Magistrirao je 2003. godine. Tijekom studija obnašao je službu pastoralnog asistenta u Gradišću u župama Moerbisch, Oggau, Rust. Po povratku u Domovinu 2006. godine bio je kapelan u Dugoj Resi i Brdovcu. Od 2011. upravljao je župom u Prišlinu, Hrvatsko Zagorje, nakon koje je 2014. godine dobio službu pastoralnog suradnika u župi Presvetog Srca Isusova, Karlovac-Novi centar. Godinu dana kasnije, 30. kolovoza 2015., preuzima službu supsidijara u župi BDM Snježne i Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu. Godine 2015. obranio je doktorsku disertaciju „Der Josephinismus in der Diözese Zagreb, zwischen 1780-1790. (Jozefinizam u Zagrebačkoj biskupiji između 1780. – 1790.) na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Beču.