Koncelebrirali su domaći župnik fra Roko Bedalov i župni vikar fra Ivan Marija Lotar.

U propovijedi se vlč. Vuković osvrnuo na biblijski susret Isusa i bogatoga mladića kojemu je Isus rekao da ako hoće biti savršen ode, proda što ima i poda siromasima, a onda da dođe i ide za Isusom. A nakon tih riječi mladić je otišao žalostan jer je imao veliki imetak. „Naša reakcija na mladića koji se usudio reći Isusu ‘ne’, koji se okrenuo uglavnom je negativna. U našoj ljudskoj naravi je da smo više skloni gurati druge da bi trebali nešto učiniti dok sebe vješto izuzimamo od sličnih izazova i nalazimo savršeno opravdanje za vlastito nečinjenje. A poziv upućen mladiću upućen je i svakome od nas. Odaziv je različit, od onih koje to uopće ne zanima sve do onih koji su poput velikih svetaca radi evanđelja u stanju sve žrtvovati. Većina nas pliva na sredini i vješto balansira, umirujući vlastitu savjest tako što od vremena do vremena nešto poduzme. Neki kažu, bio sam na Uskrs i Božić na misi, išao sam na Mariji Bistrici. No, ima revnih koji dolaze redovito na mise i pokušavaju kršćanski živjeti“, rekao je vlč. Vuković, potaknuvši vjernike da odgovore na pitanje „je li dovoljno to što činim ili se još kvalitetnije mogu svakog dana odazvati Isusovu pozivu“.

Promišljajući o evanđelju, vlč. Vuković dotaknuo se života sv. Franje čiji je sljedbenik bio i sv. Antun, rekavši da je malo ljudi u povijesti koji su se na tako savršen način uspjeli odlijepiti od ovozemaljskog i materijalnog kao sv. Franjo. „Znamo da je bio bogati mladić, ali on se nije okrenuo od Isusa, nego je prihvatio izazov. Evanđeoski poziv je uvijek izazov, avantura. Premda je naizgled nakon što je prihvatio tu avanturu izgledao kao najsiromašniji čovjek u Asizu i okolici, upravo ga je to njegovo izabrano siromaštvo radi Krista učinilo duhovno jednim od najbogatijih ljudi u povijesti Katoličke Crkve. On je već za života iskusio Isusovo obećanje, primio je stostruko. Vidimo koliko danas ima muških i ženskih samostana, sestara i braće, vidimo da Isus vraća. I u materijalnom daje. Svi redovnici i danas imaju i imat će“, rekao je vlč. Vuković. I sv. Antun, premda je prije nego što je čuo za franjevce osjetio duhovni poziv u rodnom Lisabonu, pristupivši tamošnjim augustinskim kanonicima, nije mogao odoljeti duhu sv. Franje i priklonio se njegovim sljedbenicima.

Vlč. Vuković pri tome je uputio na činjenicu da sve ono što ovaj svijet smatra nelogičnim i besmislenim u Božjoj logici itekako ima smisla. Istaknuo je da treba odvažiti se i prihvatiti izazov. O našem odnosu i otvorenosti prema duhovnome, božanskome ovisi koji ćemo stav zauzeti. Ako smo otvoreniji prema evanđelju onda nam je sve što slušamo normalno, prihvatljivo, rekao je vlč. Vuković i istaknuo važnost obdržavanja Pet crkvenih zapovijedi.

Primijetio je da se ništa u evanđelju nije promijenilo od Isusova vremena, a mi smo unazad pedeset godina puno toga promijenili. „Imamo li mi pravo izvrnuti evanđelje i sami sebe uvjeriti da je to u redu? Opravda se to riječima da se vremena mijenjaju, mi smo moderno društvo. Jesmo, ali nas nikad nije toliko šibalo sa svih strana koliko nas danas šiba. Nikada nije bilo toliko rastava, nikad toliko nelogičnih poteza koliko u ovo naše moderno vrijeme. I što se više udaljavamo od evanđelja, što više prilagođavamo evanđelje sebi, u krivu smo jer u evanđelju sve piše“, zaključio je vlč. Vuković.

Prijenos misnoga slavlja mogao se pratiti u programu Hrvatskoga katoličkog radija i na facebook stranici HKR-a.