Istina je prava novost.

Jedanaesti utorak u čast sv. Antunu u Sesvetskim Selima

Misno slavlje u sklopu pobožnosti trinaest utoraka u čast svetom Antunu, 25. svibnja u župi sv. Antuna Padovanskog u Sesvetskim Selima, predslavio je poznati ispovjednik zagrebačke katedrale i član Opusa Dei, portugalski svećenik vlč. Jorge Ramos.

Velečasni Jorge Ramos u propovijedi je istaknuo da na zemlji ne postoji niti jedna osoba koja nije pozvana od Gospodina. “Gospodin sve poziva na svetost, na predanje i sveti život.” Dio te svetosti propovjednik je prepoznao u biblijskim čitanjima koja imaju poseban prizvuk kada se čitaju u domu Gospodnjem – naglasivši pritom da Božja riječ koju čitamo u skrovitosti svojih domova ima puno veću moć kada je čitana u crkvi. Osvrnuvši se na čitanje Knjige Sirahove (Sir 35, 1-12) pozornost prisutnih skrenuo je na plaću koja dolazi od Boga.

“Zanimljiva je velikodušnost Gospodnja. U Starom Zavjetu Gospodin uzvraća sedmerostruko, ali u Novom Zavjetu garantira plaću koja je stostruka. Dakle, ne 100% već 10000%. To je ogromna nagrada koja nas tjera na razmišljanje i zahvalu Bogu što smo primili kršćanski poziv.”

Velečasni Jorge Ramos

Tumačeći čitanje iz Evanđelja po Marku (Mk 10,28-31) vlč. Ramos je poručio vjernicima da u njihovim obiteljima treba biti mjesta za svakoga. Jer u obitelji se može roditi budući svećenik, buduća časna sestra, budući otac, buduća majka… “Molimo Gospodina blagoslov za našu zemlju, za našu župu, za našu obitelj. Milost nam je potrebna kako bi na Božji poziv velikodušno odgovorili. A u tom velikodušnom odgovoru krije se i rastanak s onim što smo primili na zemlji. Velikodušnim odgovorom, velikodušnim praštanjem primit ćemo stostruku plaću od Gospodina.”

“Ne smijemo zaboraviti na poniznost”, kazao je predslavitelj upozorivši na posljednju rečenicu u čitanju iz Evanđelja: “A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi.”

“Tko su prvi? Možda su danas pastiri Crkve prvi. A pastiri trebaju biti posljednji jer njihov život treba pružati primjer drugima. Tek kao posljednji mogu postati prvi. Sveti Otac je stoga posljednji kako bi bio prvi: prvi u brizi prema drugima, prvi kada treba zaboraviti na sebe i misliti na druge. I tako mnogi posljednji postat će prvi kad otkriju svoj poziv i odgovore na njega.”