Sastanak je počeo pokorničkim bogoslužjem u krčkoj katedrali koje je predvodio prof. dr. Josip Grbac, redoviti profesor i župnik i dekan u Umagu. U nagovoru vlč. Grbac rekao je svećenicima: „Svećeničko djelovanje ostavlja duboke tragove u životima ljudi. Svećenik je pozvan biti filter kroz koji će ljudi doživljavati Boga i zato trebaju uvijek promišljati kako djelovati i iza svojih riječi i dijela stajati cijelim svojim bićem, trudeći se ne zamagliti sliku Boga koju donose drugima. Sloboda čovjeka njegov je najveći ponos ali može biti i najveća oholost, pogotovo ako se ona profanizira i apsolutizira, a iz vida miče stvarnost grijeha. Grijeh se danas u javnosti više nigdje ne spominje i zato je svećenik pozvan upozoravati na grijeh ali i oslobađati ljude od grijeha. Jer, sloboda od grijeha, sloboda je za ljubav, solidarnost, istinu.“

Nakon prilike za pojedinačnu ispovijed i klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, uslijedio je radni dio sastanka u dvorani biskupije. Na početku sastanka sve je pozdravio biskup Petanjak. Vlč. Josip Karabajić, koji je moderirao tijek sastanka, predstavio je gosta predavača koji je zatim u izlaganju približio značenje sinodalnog puta Crkve.

Kod pape Franje sinodalni put Crkve rodio se u uočavanju problema u Amazoniji, a to su siromaštvo uzrokovano izrabljivanjem okoliša i prirodnih resursa te nemogućnost življenja crkvenosti zbog nedostatka svećenika, i postavljanju dva ključna pitanja: do koje mjere – da li samo savjetodavno ili i u konačnom odlučivanju – i kako uključiti laike u život Crkve te kako otvoriti vrata Crkve prema marginalnim skupinama društva.  Papa Franjo uvjeren je da suočavanje s problemima Amazonije može postati škola ponašanja i djelovanja Crkve i svijeta uopće. To znači da Crkva ne smije uvijek prilaziti problemima i ljudima odozgor, teološkim tezama i gotovim programima, već odozdo, dajući priliku svakome da sam obrazloži svoj problem i izrazi viđenje stvarnosti. Papa tom prilikom ističe kako Crkva treba uvažiti cjelokupnu stvarnost i poštivati cjelokupni identitet naroda. Sinoda tako ima za cilj shvatiti stvarnost konkretnog društva da bismo potom mogli služiti boljitku života tog naroda. Djelovanje Crkve u tom smislu znači „hodati zajedno“ pod vodstvom Duha Svetoga. 

Dijalog Crkve započinje uvijek od onih najmanjih. Siromašni nisu samo adresati našeg djelovanja nego su protagonisti, njihov glas je odlučujući. Takav sinodalni put mora se pretočiti i na sve lokalne Crkve, na njihovo strukturiranje i djelovanje.  

Posebno je potrebno prepoznati laike kao „privilegirane djelatnike“ u Crkvi, aktivnije ih uključiti u crkveno djelovanje kako na savjetodavnom planu tako i na planu odlučivanja. Pri tome se, ističe predavač, ipak treba razlikovati posebnost i isključivost nekih vidova službe svećenika i njegovog autoriteta kako ne bi došlo do nekompetentnog i nerazboritog odlučivanja po principu većine glasova. Uvažavanje mišljenja laika nije istovjetno s demokratskim načelom vodstva jedne župe ili biskupije. Predavač je istaknuo poveznice ali i različitosti Crkve u Amazoniji s na primjer Crkvom u Europi. 

Sljedeći akcent sinodalnog puta jest ekologija. Neodgovorno ponašanje u odnosu na očuvanje prirode prvi se put karakterizira kao istinski grijeh. Ekološki grijeh definira se kao grijeh protiv Boga, bližnjega i ambijenta. Ekološki angažman istovremeno je društveni angažman u ostvarenju socijalne pravde. Za kršćane, zanimanje za promociju i poštivanje ljudskih prava postaje prioritetna kršćanska dužnost. To nije samo zadatak politike nego je zahtjev koji proizlazi iz vjere. Time je papa Franjo u potpunosti na tragu Benedikta XVI. koji je zastupao tezu kako se kršćani moraju uključiti u politiku, ako uvide da je ta politika uzrok nepravdi u svijetu. Benedikt to govori imajući u vidu siromaštvo u svijetu, a Franjo to kaže u odnosu na ekologiju, tj. zaštitu svega onoga od čega čovjek živi i na čemu oblikuje vlastiti identitet.

Smisao Sinode o Amazoniji a tako i ovog sinodalnog puta je suprotstaviti se pokušajima anesteziranja društvene svijesti i savjesti u odnosu na mnoge nepravde koje se događaju u svim dijelovima svijeta pa tako i kod nas, pogotovo na planu zakonodavstva. Potrebna je inkulturacija Evanđelja, borba Crkve za ostvarenje prava potlačenih, marginaliziranih te uključenje u rješavanje problema ekologije. U raspravi koja je uslijedila uključili su se mnogi svećenici.

U drugom dijelu sastanka povjerenici su predstavili svoje planove za predstojeću pastoralnu godinu, a biskup Petanjak naveo je neke od važnijih događanja za predstojeće razdoblje kao što su proslava Dana sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića 14. prosinca, podijela sv. potvrde sljedeće kalendarske godine i biskupijski sinodalni hod koji je započet na hodočašću vjernika Krčke biskupije na Trsat 10. listopada. Biskup je govorio i o nekim izazovima koji se zapažaju u župnom pastoralu kao što je pastoral mladih i djece. Sastanak je zaključen zajedničkom molitvom.