Prema odredbama „Duhovna razmatranja u vojnom okruženju“, objavljenima 29. srpnja, kapelani bi se u takvim prigodama trebali usredotočiti na životne pouke, uvjerenja, vrijednosti i iskustva kako bi potaknuli zahvalnost, sjećanje, nadu i čestitost, uz poštovanje slobode savjesti i vjerskog izražavanja te različitih duhovnih tradicija.

Ograničenja se ne primjenjuju na pogrebe, dobrovoljna vjerska okupljanja, privatno pastoralno savjetovanje i određene druge vjerske obrede.

Mons. McCaig upozorio je da za mnoge kapelane i pripadnike oružanih snaga pitanja smisla, svrhe i duhovne dobrobiti nije moguće odvojiti od Boga te da ih nove odredbe prisiljavaju na takvo razdvajanje čak i kada je ono protivno njihovim uvjerenjima i savjesti.

Vojni ordinarij osporio je i pretpostavku da su svjetonazori koji ne ispovijedaju postojanje Boga samim time neutralni. Pozivajući se na Kanadsku povelju o pravima i slobodama te odluku Vrhovnog suda Kanade iz 2015., istaknuo je da država ne smije pogodovati ni vjerovanju ni nevjerovanju.

Prema njegovoj ocjeni, umjesto „otvorenog sekularizma“, koji omogućuje da se čuju različiti glasovi, nove odredbe uvode „zatvoreni sekularizam“ kojim se ograničava javno izražavanje vjerskih uvjerenja.

Rasprava o vjerskom govoru vojnih kapelana u Kanadi traje već nekoliko godina. The Catholic Register izvijestio je još u studenome 2024. o zabrinutosti zbog tadašnje politike duhovnih razmatranja na javnim vojnim događajima i McCaigovim upozorenjima na njezine nejasnoće.

Mons. McCaig izrazio je žaljenje što, prema njegovim riječima, vojne i političke vlasti tijekom razmatranja novih pravila nisu vodile sadržajan dijalog s vjerskim i duhovnim čelnicima. Pozvao je na ponovno razmatranje odredbi i otvoren, istinski uključiv dijalog“, stoji u izjavi Vojnog ordinarijata Kanade.