Istina je prava novost.

Kardinal Bozanić: Obitelji čuvaju Božić, a Božić čuva obitelji

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je božićno misno slavlje u zagrebačkoj katedrali na svetkovinu Božića u srijedu 25. prosinca.

Poručio je da je odnos Božića i obitelji uzajaman, jer obitelji čuvaju Božić, a Božić čuva obitelji i podsjetio kako su hrvatske obitelj hrabro tijekom svih minulih razdoblja, često ne pitajući za cijenu, čuvale Božić kao najveće bogatstvo. Slavlju su prisustvovali i predstavnici državnih vlasti predvođeni predsjednikom Hrvatskoga sabora Gordanom Jandrokovićem te predsjednikom Vlade RH Andrejem Plenkovićem, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.

U zajedništvu s apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj mons. Giorigiom Linguom te oko tridesetak svećenika Zagrebačke nadbiskupije, kardinal Bozanić na početku homilije okupljenim vjernicima rastumačio je riječi Ivanova evanđelja „Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu“ (Iv 1, 14). – Taj je događaj promijenio tijek povijesti. Isus, vječna Očeva Riječ, snagom Duha Svetoga, uzeo je ljudsko tijelo – utjelovio se, rođen je u Betlehemu od Blažene Djevice Marije, i postao jedan od nas, nama u svemu jednak osim u grijehu. To je Božić! Sveti evanđelist Ivan zapisao je „i nastani se među nama“! Po Božiću Bog postaje naš sumještanin, svoju kuću podiže među našim kućama. Od svete betlehemske noći sve do danas, Bog na poseban način prebiva među nama, kazao je kardinal, objasnivši kako Isus poznaje čovjekove životne prilike, pitanja i izazove, tjeskobe i žalosti, radosti i nadanja jer nije stranac koji pohađa te odlazi, već sumještanin koji ostaje i koji s čovjekom boravi.

Citirajući riječi hrvatske božićne pjesme Oj, pastiri: „S neba siđe dolje radi grešnika. Rodi se u štali, radi čovjeka“, kardinal je naglasio da je Bog uvijek za čovjeka. U Isusu Kristu Bog se nastanio među ljudima, a mi smo dobili brata i svoga Gospodina. Po Božiću u sve međuljudske odnose, a napose, u naše obitelji, ulazi nova radost i nada, istaknuo je.

Homiliju je nastavio rastumačivši kako su jaslice simbolični spomen na događaj od prije dvije tisuće godina koji je i „danas živ i stvaran“. Naime, slaveći Božić svake godine postaje se suvremenikom novorođenoga Sina Božjega. Zastajući ovih dana, promatrajući, meditirajući i moleći pred jaslicama u crkvama, u kućama i na drugim mjestima, prikaz jaslica, rastumačio je kardinal, pomaže ponovno oživjeti povijest onoga što se zbilo u Betlehemu. Referirajući se na riječi Apostolskoga pisma pape Franje, podsjetio je kako jaslice dotiču osjetila i pozivaju osjetiti se dijelom povijesti spasenja bez obzira na najrazličitija povijesna i kulturna okruženja jer omogućuju vidjeti i dotaći jedinstveni izvanredni događaj koji je promijenio tijek povijesti i prema kojem se podređuje računanje godina prije i nakon Kristova rođenja. Način na koji Bog djeluje ostavlja nas malene, bez daha jer se čini nemogućim da će se on lišiti svoje slave da postane čovjekom poput nas. Kakva li iznenađenja vidjeti Boga koji radi sve što i mi radimo: spava, hrani se majčinim mlijekom, plače i igra se, kao i sva druga djeca. Dakle, jaslice, dok nam prikazuju Boga onakvim kakav je ušao u naš svijet potiču nas na razmišljanje o tome da je naš život dio Božjeg života. Pozivaju nas da postanemo njegovi učenici ako želimo postići konačni smisao života, osvijestio je kardinal Bozanić.

Dragi vjernici, Bog se nikada i nikoga ne odriče. Božić sve povezuje: i prošlost, i sadašnjost, i budućnost. To je vidljivo i u prikazu Isusova rođenja, naglasio je kardinal, poručivši kako je Bog poslao svojega Sina da spasi čovjeka tako što je čitavoj povijesti, koja je prethodila, dao novi smisao. Svojim rođenjem Isus je došao iscijeliti i ponovno izgraditi, vratiti svijetu i našem životu onaj izvorni sjaj. To je, pak, često suprotno od ljudskoga postupanja. Tako, na primjer, kada netko društvu dolazi s takozvanim novim, revolucionarnim idejama, pritom nerijetko nastoji omalovažiti, odreći se, izbrisati i uništiti sve što je ranije postojalo”, rekao je kardinal, upozorivši na važnost svjesnosti o onom što je prethodilo, na objektivno i istinsko vrednovanje vlastite prošlosti, bez njezinog prepuštanja zaboravu, kako bi se osigurala bolja budućnost.

Kardinal se prisjetio se 1989., vremena nakon pada Berlinskog zida, te zajedničkog apela za slavljenje Božića hrvatskih biskupa jer je zakonom bio tretiran kao obični radni dan kada su radnici morali raditi, a djeca i mladi pohađati školsku nastavu. Podsjetio je kako za službeni kalendar i sredstva javnog priopćavanja Božić nije postojao sve do 1990. pa je, stoga, kako je rekao, relativno nedavno, prije svega tridesetak godina, „hrvatski narod živio pod vlašću koja je pod svaku cijenu nastojala postići da se Božić kolektivno zaboravi”.

Prema tome, posebno je ukazao na povezanost slavlja Božića i obitelji koje su čuvale Božić kao najveće bogatstvo. Njihova vjernost Božiću, naša je baština. Zato nije pretjerano reći da je odnos Božića i obitelji uzajaman – jer obitelji čuvaju Božić, a Božić čuva obitelji,  poručio je kardinal, podsjetivši kako je Božić obiteljski blagdan ili blagdan obitelji, jer se upravo u svjetlu Božića radosno okuplja obitelj koja u obiteljskom zajedništvu slavi rođenje Isusa Krista. Budući da istodobno i sama svetkovina Božića ima obiteljski karakter, potvrđuje uzajamnu povezanost obitelji i Božića. Naime, samoj obitelji uzvišeno značenje daje upravo činjenica da je sam Bog želio da se njegov Sin rodi u obitelji. Kršćansko otajstvo obitelji može se u potpunosti razumjeti samo u svjetlu Očeve beskrajne ljubavi objavljene u Kristu, rastumačio je kardinal, upozorivši kako se pred suvremenim obiteljima nalaze mnogi izazovi, osobito individualizam za koji Božić donosi odgovor: Kad bi bilo suprotno, tada se pred Božić ne bi pojačavala čežnja članova obitelji da budu zajedno. Tada se ne bi oni koji su usamljeni još više utjecali blizini drugih ljudi, prijatelja i znananca. To je privlačnost Boga u Božiću koji ljubavlju prožima sve ljudske odnose, istaknuo je kardinal Bozanić.

Na kraju homilije pozvao je na molitvu da Božić dođe u obitelji; neka svi koji su bolesni, osamljeni, siromašni, razjedinjeni, žalosni, i potrebni ljudske i obiteljske topline preko nesebičnoga služenja naših obitelji osjete da je Božić, novorođeni Sin Božji, prisutan i živ među njima. Neka Božić bude svugdje gdje je potrebna riječ utjehe, ohrabrenja; ondje gdje je potrebno ispunjenje pravednosti; ondje gdje rane zbog ponižavanja ne cijele! Neka svjedočanstvo božićne vjere dođe i među one koji žive u uvjerenju da im Bog nije potreban i neka osjete da im Isus nudi ono za čim istinski teže.  Božić se, draga braćo i sestre, ne odriče čovjeka, ne odriče se obitelji, ne odriče se društva u cjelini, nego ga nježno dotiče. Božić je darovan svima: očevima i majkama, djedovima i bakama, djeci i mladima, obiteljima i pojedincima, posebno siromašnima i napuštenima, Božić je darovan svim ljudima, zaključio je kardinal.

Prije završnoga blagoslova kardinal je vjernicima čestitao svetkovinu Kristova rođenja: Braćo i sestre, danas cijeli dan slavimo Božić. Ponesite Božić u svoje kuće, u svoje obitelji. Djeca se osobito raduju Božiću, jaslicama. Pomilujte danas svoju djecu Božićem. I vi, dragi mladi, držite se Isusa. On je najvjerniji prijatelj vašega života. On je put, istina i život. Neka se Božić razlije na sve dane našega života. To od srca želim svima.