Napomena: Ova web stranica uključuje sustav pristupačnosti. Pritisnite Control-F11 da biste web mjesto prilagodili osobama s oštećenjima vida koji koriste čitač zaslona; Pritisnite Control-F10 da biste otvorili izbornik pristupačnosti.
Istina je prava novost.

Kardinal Bozanić predvodio misu zahvalnicu na kraju građanske godine

Umirovljeni zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je misu zahvalnicu na kraju građanske godine, u utorak 31. prosinca, u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca. Koncelebrirali su zagrebački pomoćni biskupi mons. Ivan Šaško i mons. Mijo Gorski, kanonici Prvostolnog kaptola zagrebačkog, prebendari Prvostolne crkve zagrebačke, odgojitelj u Bogosloviji vlč. Josip Đurin i kardinalov tajnik vlč. Tomislav Hačko.

Suslavili su zagrebački pomoćni biskupi Ivan Šaško i Mijo Gorski, kanonici Prvostolnog kaptola zagrebačkog, prebendari Prvostolne crkve zagrebačke, odgojitelj u Bogosloviji vlč. Josip Đurin i kardinalov tajnik vlč. Tomislav Hačko.

Na početku misnoga slavlja kardinal Bozanić pozvao je okupljene vjernike da u ovom slavlju zahvale Bogu na svemu u protekloj godini.

Propovijedao je pomoćni biskup mons. Ivan Šaško, kazavši na početku homilije: „Bez obzira na trpljenja i grubosti, na podnesene udarce i gubitke, u svemu ipak postoji riječ koju bismo upravo na današnji i sutrašnji dan željeli izgovoriti puna srca – nada!“

„Nada je dar koji u sebi nosi svaki čovjek“, naglasio je biskup Šaško i dodao: “Nada je jedna od krjeposti koje zovemo ulivenima, teološkima, temeljnima, što upućuje na izvorište koje nije u nama, u našim sposobnostima, niti njima raspolažemo. Nada je dar, otajstvo Božje prisutnosti u ljudima. Ona je istinska krjepost, snaga i okrjepa protiv najveće slabosti, slabosti duše, malodušnosti.“

Govoreći o nadi kao središnjoj temi Svete godine, biskup je poručio kako „u nama živi nada kao čežnja koja se ne dopušta sasvim zatomiti ili dokinuti. I ljudi koji kažu da nisu vjernici reći će da ‘nada umire posljednja’. Kao kršćani pak znamo – što je osobito snažno izrekao apostol Pavao – da nakon svega, kada ne ostaje ništa, ostaju: vjera, nada i ljubav, a među njima je ljubav najdragocjeniji zalog vječnosti, sjeme neprolaznosti i očitovanje besmrtnosti.“

Biskup Šaško nastavio je homiliju podsjetivši kako vjera, nada i ljubav nisu odvojive na zemaljskom putu; „to troje usidreno je u Bogu i zbog toga ih u svome životu susrećemo zajedno.“

Kazao je kako je milosna nada u nama. „Ne trebamo ju osvajati, ulagati poseban napor da bismo ju dosegnuli. Pozvani smo ju prepoznavati i slijediti poticaje Duha od kojega dolazi i kojim progovara. Ići nam je tim putem koji ne traži ni posebne objave ni posebna ‘iskustva odozgor’; ići putem dara u nama i u drugim ljudima potiče nas na razmatranje onoga što nam je sasvim blizu, nadohvat srca i ruke.“

Na kraju homilije biskup Šaško pozvao je okupljene da na kraju godine zastanu i prepoznaju „znakove nade u svojim životima, darovanost ljudi u kojima susrećemo djelovanje Božje blizine. I za godinu pred nama da Gospodina molimo veću osjetljivost za znakove nade; životnosti, sigurnosti koja nadilazi naše strepnje te da sreću ne mjerimo samo po tome kako se ja osjećam, a to jest kušnja u puno smjerova današnjih ‘duhovnosti’. Kršćanska mjera naše sreće nalazi se u sreći naših bližnjih kojima dolazimo s ljubavlju, u ljepoti, istini i dobroti.“

„Pozvani smo biti dionici Božje riječi, a ona je i gruba i lijepa koliko je grub i lijep križ, Kristovo uskrsnuće i Duh koji po ljubavi boravi u nama“, zaključio je mons. Šaško.

Liturgijsko pjevanje predvodili su Koralisti zagrebačke katedrale pod ravnanjem mo. Miroslava Martinjaka i uz orguljašku pratnju prof. Nevena Kraljića.

Ova stranica koristi dvije vrste kolačića: nužne tehničke kolačiće i kolačiće za analitiku.
Slažete li se s korištenjem kolačića za analitiku?

SLAŽEM SE
Ne slažem se