Kardinal Josip Bozanić rođen je 20. ožujka 1949. godine u Rijeci, a djetinjstvo i ranu mladost proveo je na otoku Krku – u Vrbniku. Vrbnik je tisućljetna oaza glagoljaštva. To se mjestašce na otoku Krku može pohvaliti da je prvo na Kvarneru još 1871. godine imalo čitaonicu, a mjesto je građeno kao kula jedne velike obitelji. Kućice su male, mediteranskoga stila, zbijene jedna uz drugu, dok gotovo sve ulice i klančići vode do župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije. S vrbničke hridi pogled puca na Rijeku, Crikvenicu, Novi Vinodolski i plavo more.

U vrbničkoj oazi rastao je kardinal Bozanić. U školi je ostao zapamćen kao vrstan matematičar, a na vrbničkim ulicama kao živahan dječarac. Osim rada na zemlji, i duhovno je napredovao zahvaljujući susretima i druženjima s istaknutim svećenicima Krčke biskupije.

„Vjerojatno ste primijetili da ne govorim puno o sebi, pa ni o svojoj prošlosti. Više volim pitati sebe i ljude oko mene što nam je činiti danas, što trebamo učiniti za sutra, što trebamo planirati. Razmišljajući o prošlosti, rekao bih da sam imao sasvim redovito djetinjstvo: obitelj, škola, Crkva, ulica, društvo, zajedništvo. Bilo je veoma zanimljivo. Drago mi je danas konstatirati da sam ostao povezan s onima s kojima sam rastao, premda smo otišli svatko na svoju stranu. U nekim prigodama se susretnemo u Vrbniku. Ne uvijek svi, jer nisu svi u mogućnosti, ali nastojimo ostati u kontaktu. Vidim i osjećam da svi rado dolaze na susrete“, izjavio je kardinal Bozanić.

Rođen u težačkoj obitelji i odrastao na izvoru prave kućne Crkve – svoje obitelji – kardinal Josip Bozanić uz oca Ivana učio je što znači čistiti lozu u vinogradu, vezivati je i njegovati, pomagao je oko ovaca, oranja i uzgoja „pomidora“. No, za razliku od rada u očevu zemaljskom vinogradu, kardinal Bozanić, zajedno sa svojim svećenicima i suradnicima vrlo je zauzet radnik u Božjem vinogradu.

O tome je kardinal kazao: „Plemenito je raditi u ovozemaljskom vinogradu, a još plemenitije u vinogradu Božjem. Danas radim s ljudima, to je ono najvažnije, a rad s ljudima je sasvim drugačiji od rada s mrtvom materijom. Rad s ljudima ne gleda na golu funkcionalnost. U ovom zvanju želi se prvenstveno uspostaviti osobni kontakt, odnos povjerenja, a tek onda dolazi ono što se želi efektivno učiniti.“

Za krčkog biskupa koadjutora zaređen je sa svega 40 godina života. Glavni zareditelj kardinal Kuharić je u obredu ređenja rekao:“ Ne boj se, imat ćeš posla.“ Osvrnuvši se na to kardinal Bozanić je rekao: „Drugačije sam shvatio te riječi onog trenutka kad sam ih čuo od kardinala Kuharića, tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa, danas mog prethodnika. Tog trenutka gledao sam ispred sebe Krčku biskupiju. Bio sam imenovan krčkim biskupom koadjutorom. Na početku sam radio pod vodstvom krčkog biskupa Karmela Zazinovića i nakon nekoliko mjeseci preuzeo vodstvo biskupije. Tada sam mislio na konkretno tu biskupiju i na zajedništvo s drugim biskupima u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji. Bila je to 1989., godina velikih promjena u Europi. Berlinski zid bio je pred padom. Komunizam se tresao, nazirala se demokracija. Bila je to godina velikih nada koje su se osjećale u društvu, kod mnogih, bilo je to vrijeme kad su ljudi gledali na budućnost s velikim optimizmom.“

Osim studija i znanstvenoga rada, magisterija iz kanonskoga prava na Papinskom lateranskom sveučilištu u Rimu, Josip Bozanić u biskupstvo je utkao i svoja pastoralna iskustva kapelana u Malom Lošinju, župnika u Ćunskom te vikara supstituta u Velom Lošinju. Zagrebačkim nadbiskupom imenovan je 1997. godine. I uskoro je u pastoralnim pohodima župama Zagrebačke nadbiskupije tražio i susrete s laicima i pastoralnim vijećnicima, te s njima počeo razgovarati o Drugoj sinodi Zagrebačke nadbiskupije, te je obnovio župne Caritase.

„U Zagrebačku nadbiskupiju došao sam na poziv Svetog Oca. Došao sam i sa stanovitim strahom jer sam trebao preuzeti veliku baštinu jedne velike nadbiskupije koja je imala velike pastire. Kardinal Franjo Kuharić dočekao me je raširenih ruku. Njegov prethodnik bio je kardinal Franjo Šeper, prije njega nadbiskupiju je vodio bl. kardinal Alojzije Stepinac. I tako redom. Želio sam uvijek ostati vjeran baštini ove naše najveće i apsolutno najvažnije biskupije u hrvatskom narodu, ali i tu baštinu prenositi na nove naraštaje odgovarajući na izazove vremena. Izazovi su veliki. Živimo u procesu sekularizacije koja napreduje. Ali, imamo ispred sebe Drugi vatikanski koncil koji je bio providonosni događaj za Crkvu. On je Crkvu pripremio za nova vremena. Jedna od posebnosti Drugog vatikanskog sabora je obnovljeno shvaćanje Crkve da je ona narod Božji, da su po krštenju svi članovi Crkve i biskupi, svećenici, đakoni, redovnice i redovnici, ali i narod Božji. Vjernici laici su najbrojniji dio Crkve. Drugi vatikanski sabor želi da se vjernici laici uključe u aktivno apostolsko djelovanje Crkve na raznim razinama“, pojasnio je kardinal.

Posebna je bila 1998. godina – beatifikacija Alojzija Stepinca. Kardinal Bozanić tada je u Mariji Bistrici kao zagrebački nadbiskup od srca zahvalio papi Ivanu Pavlu II. „što je se udostojao ubrojiti među blaženike časnog slugu Božjega Alojzija Stepinca.“

Papa Ivan Pavao II. nadbiskupa Bozanića uvrstio je u Kardinalski zbor 2003. godine. A te je godine Sveti Otac treći puta pohodio Hrvatsku.

„Bio je to posebni pohod kada je Papa na osobiti način očitovao svoju blizinu Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj i hrvatskom narodu“, prisjetio se kardinal.

Kardinal Bozanić bio je i predsjednik HBK u dva mandata, ali i potpredsjednik Vijeća europskih biskupskih konferencija. O tome je rekao: „Mi smo dio Europe i zauzeti smo u svemu što se događa na kontinentu. Osjećamo se i odgovornima prema sadašnjosti kao i pred budućnošću. Europa doživljava procese ujedinjavanja, povezivanja, što je s jedne strane dobro, a s druge strane donosi stanovite izazove. Europa osjeća svoje kršćanske korijene. Ako bismo željeli u Europi izbrisati sve ono što joj je dalo kršćanstvo, što su joj dale Crkve, onda bi ta Europa ostala siromašna. Prepoznavanje kršćanskih korijena nije samo naglašavanje prošlosti nego je to pitanje istine i odgovornosti prema istini o Europi i pitanje odgovornosti prema budućim naraštajima. Ako ovaj naraštaj zataji jednu istinu o sebi on će osiromašiti buduće generacije.“

Kardinal Bozanić je kao zagrebački nadbiskup u 25 godina službe dva puta bio domaćin poglavarima Katoličke Crkve. Uz već spomenutog Ivana Pavla II. 1998., ugostio je i papu Benedikta XVI. 2011. godine. Godine 2003. Ivana Pavla II. pozdravio je kao predsjednik HBK.

Kardinal Bozanić sudjelovao je i u dvjema konklavama – 2005. i 2013. Govoreći o izborima papa, kardinal Bozanić je rekao: „Veliki je to čin Crkve. U Vatikanu su okupljeni kardinali i osjećao sam da se istodobno svi nastojimo otvoriti djelovanju Duha Svetoga jer je izbor pape i Božji i ljudski čin.“

Dana 22. ožujka 2020. godine, sa stanovnicima Zagreba, proživio je dramatični potres u kojem je ranjena katedrala i Nadbiskupski dvor – dom zagrebačkog nadbiskupa. Bilo je to i na početku pandemije koronavirusa. Gostujući na HKR-u nakon potresa kardinal Bozanić je kazao: „Pitam se pred vama i postavljam i sebi pitanje – nije li ovo svima nama poziv da se u ovom sadašnjem životu još više približimo Bogu i da shvatimo da je Bog prisutan u ljudskoj povijesti i da je Bog gospodar ljudske povijesti.“

Kardinal Bozanić svojih 25 godina službe zagrebačkog nadbiskupa sažeo je u središnju točku.

„Moju nadbiskupsku službu obilježila je beatifikacija kardinala Stepinca. To je dan koji je donio posebno svjetlo. Bl. Alojzije je bio i ostao nadahnuće, poticaj i usmjerenje za sve ono što se pokušavalo u svojoj malenosti i skromnosti činiti“, kazao je kardinal.

Sada nadbiskupiju prepušta svojem nasljedniku mons. Draženu Kutleši. Na dan njegova imenovanja nadbiskupom koadjutorom 14. veljače ove godine kardinal Bozanić je rekao: „Na svom hodočašću u vremenu, raspoznajemo i vidimo, kako stablo Crkve uvijek iznova raste. Crkva se neprestano obnavlja, jer njezina budućnost pripada Bogu. Crkva je Božje stablo koje živi u vremenu i u sebi nosi vječnost. Čestitam mons. Draženu Kutleši, dosadašnjem nadbiskupu metropolitu splitskom na imenovanju. Crkva zagrebačka, ispunjena nadom i otvorena prema budućnosti, vjernički prima i prihvaća svoga nadbiskupa. Neka je blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!“