Kardinal Koch u Beogradu održao predavanje o prvom Ekumenskom saboru u Niceji

Na predavanju je bio i beogradski nadbiskup i metropolit mons. Stanislav Hočevar, marčanski episkop Sava, vikarni episkop patrijarha Srpske pravoslavne Crkve Porfirija, otac Nektarije, novoimenovani vikarni episkop patrijarha Porfirija, biskup Slovačke evangelističke Crkve Jaroslav Javornik, zamjenik direktora Uprave za suradnju s Crkvama i vjerskim zajednicama dr. Marko Nikolić i Gavrilo Grban iz Uprave.

Zajedničko kristološko ispovijedanje

Kardinal Koch je u prvom dijelu predavanja govorio o ekumenskom pokretu koji je zahtjevan te o njegovoj perspektivi i ekumenskom trenutku koji će biti obilježen 2025. godine slavljem 1700. obljetnice prvog Ekumenskog sabora održanog 325. godine u Niceji. Kardinal Koch je istaknuo da se sabor bavio doktrinarnim pitanjima, točnije ispovijedanjem vjere u Isusa Krista kao Sina Božjeg, „istobitna s Ocem“. To pokazuje kako je početkom četvrtog stoljeća kristološko pitanje postalo „problematičan slučaj kršćanskog monoteizma”. Tada se pojavio i aleksandrijski teolog Arije koji je tvrdio da Krist ne može biti Sin Božji u pravom smislu, već samo posredno biće koje Bog koristi u odnosu prema čovjeku. Nicejski sabor je osudio ovo učenje potvrđujući vjerovanje da je Isus Krist, kao Sin Božji, „istobitan s Ocem“. Ovo ispovijedanje je postalo temelj zajedničke kršćanske vjere te je održan Nicejski sabor u vrijeme kada kršćanstvo još nije bilo razdvojeno brojnim raskolima koji će kasnije nastupiti. Nicejski kristološki simbol vjere predstavlja važan korak, iako ne i konačan, na putu ka velikom nicejsko-carigradskom (trojstvenom i pneumatološkom) ispovijedanju vjere. Tek s Carigradskim saborom zaokružen je sadržaj ispovijedanja vjerovanja, vjere u Duha Svetoga i tako formuliran u dogmu o Presvetom Trojstvu kao specifično kršćanskom obliku monoteizma. Ovo ispovijedanje vjere zajedničko je svim kršćanima te je od fundamentalnog ekumenskog značenja, jer je za obnovu jedinstva Crkve potreban konsenzus o bitnom sadržaju vjere, ne samo između Crkava i crkvenih zajednica današnjice, već i između Crkve današnjice i rane Crkve iz naše prošlosti i posebno njenog apostolskog porijekla. Upravo zbog ovog zajedničkog prihvaćanja važno je „da 1700. obljetnicu Nicejskog sabora zajedno slave sve kršćanske Crkve i crkvene zajednice i da se njeno kristološko ispovijedanje reafirmira u ekumenskim odnosima. Bavljenje Nicejskim saborom važno je ne samo s povijesne točke gledišta. Njegovo kristološko ispovijedanje također i upravo danas zadržava svoju trajnu aktualnost, kako u ekumenskoj situaciji, tako i unutar naše Crkve, gdje je Arijev duh ponovo veoma prisutan i gdje se primjećuje snažno buđenje arijevskih tendencija“, rekao je kardinal Koch.

Pitanje datuma slavljenja Uskrsa

U drugom dijelu predavanja kardinal Koch je kazao da se Nicejski sabor, osim kristološkog ispovijedanja, bavio i pastoralnim pitanjima. Najvažnije i ujedno najaktualnije pastoralno pitanje je datum Uskrsa, što pokazuje da je datum slavljenja Uskrsa već bio kontroverzan u ranoj Crkvi i da su stoga postojali različiti datumi: neki kršćani, posebno u Maloj Aziji, uvijek su slavili Uskrs usporedo s hebrejskim Pesahom 14. u mjesecu nisanu, bez obzira na dan u nedjelji. Drugi kršćani, posebno u Siriji i Mezopotamiji, slavili su Uskrs u nedjelju poslije hebrejskog Pesaha. Nicejski sabor je našao rješenje za sve i odredio da sva braća i sestre Istoka koji su slavili Pashu s Hebrejima, od sada slave Uskrs u dogovoru s Rimljanima, s vama i sa svima nama koji smo ga slavili s vama od najstarijih vremena. Nova situacija u povijesti kršćanstva nastala je u XVI. stoljeću temeljnom reformom kalendara pape Grgura XIII., koji je uveo gregorijanski kalendar, po kome se Uskrs uvijek slavi u prvu nedjelju poslije prvog punog mjeseca koji padne poslije proljetne ravnodnevnice. Posljedica ove odluke je da od tada Crkve na Zapadu računaju datum Uskrsa po ovom kalendaru, dok Crkve na Istoku nastavljaju slaviti Uskrs po julijanskom kalendaru, koji je korišten u cijeloj Crkvi prije reforme gregorijanskog kalendara, i na kojem se zasnivao i Nicejski sabor. Još uvijek se ne slavi istoga dana Uskrs u Crkvi Istoka i Zapada, ali postoji vidljiva spremnost kod svih poglavara Crkava da se usuglasi jedan datum. Stoga, ova 1700. obljetnica Nicejskog sabora predstavlja posebnu priliku da se pozabavimo ovom temom, tim prije što će 2025. godine Crkve na Istoku i na Zapadu ponovo zajedno slaviti Uskrs istog dana, 20. travnja. Stoga je razumljivo da se probudila želja da se ova velika godišnjica shvati kao prilika za intenziviranje napora ka zajedničkom kršćanskom slavljenju Uskrsa, rekao je kardinal. Na kraju ovog dijela istaknuo je da se u određivanju datuma ne smiju zaboraviti i hebrejski korijeni, te zaključio kako bi bilo i praktično, a i pastoralno bolje da bude jedan datum za sve kršćane jer ima puno obitelji različitih konfesija pa bi svi slavili istog datuma.

Teorija i praksa sinodalnosti

U trećem dijelu predavanja kardinal Koch je govorio o temi sinodalnosti na Nicejskom saboru. Sabor je predstavio i način na koji se raspravlja i odlučuje o spornim pitanjima vjere i discipline u Crkvi na sinodski način. Dakle, Sabor ima veliko ekumensko značenje, posebno kada se ima u vidu da su se tu sabrale sluge Božje prvosvećenici i predstavnici iz Crkava cijele Europe, Afrike i Azije. Stoga je moguće u Nicejskom saboru, na razini opće Crkve, prepoznati početak sinodskog modela odlučivanja u Crkvi. Kardinal Koch je protumačio samu riječ „sinod“ od grčke riječi „hodos“ (put) i „sin“ (s), a prvobitno, kršćanska religija je stoga označena kao „put“, a kršćani koji slijede Krista nazivani su „sljedbenicima puta“. Tako i 1700. obljetnica potiče ovaj vid zajedničkog hoda, a ekumenizam napreduje na putu ponovnog uspostavljanja jedinstva Crkve samo ako se provodi zajednički, dakle, saborno. Kardinal Koch je istaknuo da puno studija i dokumenata upravo govori o tome da je Crkva sinodska, a jedan od njih je i onaj Komisije Vjera i ustroj Ekumenskog vijeća Crkava „Crkva ka zajedničkoj viziji“ koji kaže: „Cijela Crkva je sinodska/saborna na svim razinama crkvenog života – lokalnom, međumjesnom i općem – pod vodstvom Duha Svetoga. Tajna Božjeg trojstvenog života ogleda se u sinodskom ili sabornom karakteru Crkve, a strukture Crkve omogućuju ovom karakteru ostvariti život (crkvene) zajednice kao ikonu zajedništva (Presveto Trojstvo)“. Zato je papa Franjo otvorio sinodski proces pod nazivom „Za sinodalnu Crkvu: Zajedništvo, sudjelovanje i poslanje“, u kojem posebno mjesto zauzima i ekumenizam.

Sinodalnost i autoritet

U četvrtom dijelu predavanja kardinal Koch govorio je o sinodalnosti i autoritetu naglasivši da je Nicejski sabor sazvao car Konstantin vidjevši nestabilnost carstva zbog podjela koje vladaju među kršćanima. U tom smislu bilo je careva koji su prihvaćali učenje Nicejskog sabora, kao i onih koji su se tome protivili. Zbog tih konstelacija razvijao se odnos Crkve prema državi. U dugoj i složenoj povijesti, Crkva na Zapadu je morala naučiti i naučila je da je odvojenost Crkve i države, uz partnerstvo između dviju stvarnosti, odgovarajući oblik njihovog odnosa. Naprotiv, u Crkvi na Istoku uspostavljena je tijesna veza između državne vlasti i crkvene hijerarhije, koja se obično definira kao „simfonija“ između države i Crkve. Ona nalazi izraz prije svega u ortodoksnim konceptima autokefalnosti i kanonske teritorije, često povezanim s nacionalističkim tendencijama. Na kraju predavanja kardinal Koch je istaknuo da simfonija između države i Crkve još uvijek karakterizira situaciju Crkve na Istoku; međutim, ona je sve više opterećena teškim hipotekama, što danas pokazuje problematična pozicija ruskog pravoslavnog patrijarha Kirila prema ratu u Ukrajini koji je započeo Putin. „Pitanje odnosa između Crkve i države jedno je od najmanje razmatranih pitanja u ekumenskim dijalozima te se definitivno mora naći na dnevnom redu među ekumenskim temama, na putu ka velikoj godišnjici Nicejskog sabora 2025. godine“, zaključio je kardinal Koch.

Nakon predavanja uslijedila je diskusija u kojoj su sudionici postavljali pitanja vezana za mogućnost jednog datuma slavljenja Uskrsa, najprije unutar svake Crkve pa onda i za sve kršćane, o sinodskom hodu i zajedništvu koje može dati doprinos i društvu. Kardinal Koch rekao je da je papa Franjo predložio da se odredi jedan datum za slavlje Uskrsa, a da sinoda nije parlament nego demokracija, gdje se ne gleda kvantiteta nego da u dogovoru slušajući jedni druge svi potpuno prihvatimo zajedništvo.