Dokument potpisuju prefekti triju Dikasterija: kardinali Víctor Manuel Fernández, Kurt Koch i George Koovakad te tajnici nadbiskupi Armando Matteo, Flavio Pace i Indunil Janakaratne Kodithuwakku Kankanamalage.

Na početku dokumenta spominje se nastanak deklaracije Nostra aetate koja je povezana i s deklaracijom Dignitatis humanae o pravu na vjersku slobodu. U bilješci se stoga naglašava da nijedan odnos poštovanja prema drugim religijama nije iskren ni ostvariv bez istodobnog poštovanja njihove vjerske slobode.

S tim istim uvjerenjem potpisnici zahtijevaju istu slobodu za kršćane u zemljama u kojima su manjina, ističući progone koje i danas trpe kršćani u različitim dijelovima svijeta od strane ekstremističkih vjerskih skupina: „Svaki progon zbog vjerskih razloga uvijek je kršenje ljudskog dostojanstva, te je zbog toga hitno potrebno pronaći zajednički odgovor koji će, u duhu „Nostra aetate“, promicati poštovanje, dijalog i miran suživot među svima i prema svima“.

Velik dio dokumenta posvećen je temi odnosa između Židova i kršćana. U bilješci „Put nade“ ponovno se ističe da je Božji savez sa židovskim narodom neopoziv i to neprestano propitkuje Crkvu. Solidarnost sa židovskim narodom uključuje i zajedničku borbu protiv antisemitizma. U dokumentu se u vezi s time ističe da su sukobi na Bliskom istoku ostavili svoj trag i na dijalog između Židova i kršćana. Mnogi su komunikacijski mostovi oslabili i stavljeni su na kušnju zbog različitog tumačenja događaja koji se odvijaju – navode dikasteriji potičući da se očuva i sve više izgrađuje uzajamno poznavanje i poštovanje koji su ostali čvrsti tijekom šezdeset godina zajedničkoga rada.

Upravo je taj zajednički rad – nastavlja se u tekstu – donio vidljive plodove i u dijalogu s islamom i s drugim religijama: „Uspostavljeni su trajni prijateljski odnosi između vjerskih vođa, pokrenuti su zajednički obrazovni i društveni projekti, objavljene su zajedničke izjave suočene s humanitarnim tragedijama, ratovima ili ekološkim krizama“.

Tri Dikasterija stoga kritiziraju pojave islamofobije koje ne razlikuju na odgovarajući način slučajeve fundamentalizma i nasilja od mirnog suživota drugih muslimanskih vjernika koji se integriraju i rade u zemljama koje ih primaju.

Bilješka uzima kao univerzalni kriterij razlučivanja koji pokazuje ide li se u pravome smjeru, prihvaćanje ili odbacivanje siromašnih. Oni su kompas. Konkretna pažnja prema najranjivijima ključni je pokazatelj za procjenu ispravnosti svakog projekta, bilo da je on politički, gospodarski, društveni, akademski, vjerski ili kulturni.

U tekstu se nadalje ističu teškoće dijaloga čiji su temelji ugroženi rastom fundamentalizama, ustrajanjem u predrasudama, političkom manipulacijom vjerske pripadnosti i nasiljem u Božje ime.

Put stoga ostaje zahtjevan te zahtijeva poniznost, hrabrost i razlučivanje. Dijalog nije ni strategija ni odricanje od vlastitoga identiteta, nego istinski evanđeoski put koji pretpostavlja jasnu svijest o vlastitom vjerskom i kulturnom identitetu, zajedno sa stvarnom otvorenošću prema drugome. Poštovanje i uvažavanje neizostavni su temelji za prevladavanje stavova isključivanja, prezira ili ravnodušnosti koji su dugo vremena prevladavali – upozorava se u dokumentu te dodaje: „Ne možemo zazivati Boga kao Oca svih ljudi ako odbijamo ponašati se poput braće prema nekim ljudima stvorenima na sliku Božju“.

Suočeni s onima koji danas siju podijele i pripremaju sukobe vjernici različitih tradicija pozvani su stoga razborito i s nadom tražiti uvjete mirnog suživota. Kako bi se postigao taj cilj, potrebno je napustiti logiku obrane, neprijateljstva ili osvajanja te usvojiti otvoren, dobronamjeran i hrabar stav.

Poziv je stoga upućen svima: mora se postati graditeljima mostova, a ne zidova; graditeljima mira i bratstva sposobnima prihvatiti drugoga u njegovoj različitosti te surađivati u izgradnji pravednijega i humanijega društva, objavio je Vatican News.