Riječ je o zbirci tekstova koji čitatelja vode kroz liturgijsku godinu, pitanja kršćanske duhovnosti te različite teme na sjecištu vjere, kulture i svakodnevnoga života.

Kako autor piše u proslovu, tekstovi su povezani s njegovom dugogodišnjom emisijom „Duhovna misao“ na Hrvatskome radiju, a u knjizi su okupljeni i dopunjeni u tri cjeline: „Na liturgijskome vrelu“, „Misliti duhovno“ i „Duhovnost i kultura“.

Posebno mjesto zauzima pitanje što znači biti čovjek koji surađuje s Bogom. Anton Šuljić polazi od biblijske slike Boga koji djeluje na dobro onih koji ga ljube te promišlja o suradnji kao načinu kršćanskoga života. Otvara i pitanja slobode, odgovornosti, zajedništva, Crkve, molitve, patnje, radosti i odnosa prema svijetu.

Polazište za naslov autor pronalazi u riječima svetoga Pavla iz Poslanice Rimljanima: „Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani.“ (Rim 8,28). Upravo ga je ta Pavlova misao, kako sam ističe, odvela prema drukčijem promišljanju odnosa Boga, čovjeka i svijeta.

Bog koji čovjeku ne pristupa samo kao onaj koji zapovijeda, nego kao onaj koji nudi sebe, svoju riječ, pomoć i blizinu, otvara i pitanje čovjekova vlastitog odgovora. Za Šuljića je suradništvo stoga mnogo više od jedne biblijske sintagme: ono postaje kršćanski način života, odnos u kojemu čovjek prihvaća Božji poziv i preuzima odgovornost za vlastiti život, vjeru i odnos prema drugima. Autor upravo u suradništvu prepoznaje jedan od mogućih suvremenih načina ostvarivanja kršćanskoga poslanja.

Knjiga donosi i brojna promišljanja vezana uz liturgijska vremena i blagdane, ali i teme koje izlaze iz neposrednoga liturgijskog konteksta – od kršćanske komunikacije i odnosa prema kulturi do pitanja mira, Crkve i suvremenoga društva. U središtu je pritom nastojanje da se o vjeri govori jezikom koji povezuje evanđelje sa stvarnim životom.

Prvi i najopsežniji dio knjige „Na liturgijskome vrelu“ vodi čitatelja kroz različita razdoblja i blagdane crkvene godine. Autor polazi od liturgijskih čitanja, ali ih ne zadržava samo na razini njihova neposrednog tumačenja. Ona postaju polazište za pitanja koja se tiču konkretnoga ljudskog života: vremena, smisla, krivnje i oproštenja, patnje, nade, radosti, odnosa prema drugima i vlastitoga mjesta u svijetu.

Naslov prvoga razmišljanja „Božje i naše vrijeme“ otvara pitanje razlike između ljudskog kronološkog vremena i Božjega vremena – kairósa, vremena milosti. U drugim tekstovima slijede razmišljanja poput „Radost utjelovljenja“, „Bog rubnih“, „Priča o slobodnom ocu“, „Raspęti čovjek i Bog“, „Uskrs – u nas nastanjen smisao“, „Emaus – drama naše vjere“ i „Bog suradnik“.

Tako se uz liturgijske svetkovine i biblijske tekstove pojavljuju i teme koje pripadaju svakodnevici. Među njima su mediji i kršćanska komunikacija, darivanje, odmor, nasljedovanje Krista, odnosi prema svecima, duša i tijelo, vjera i suvremeni svijet. U knjizi se tako isprepliću liturgija i život, biblijska riječ i iskustvo čovjeka koji pokušava razumjeti vlastito vrijeme.

Knjiga se ne zadržava samo na osobnoj duhovnosti. Jedna od njezinih važnih tema jest Crkva i njezin odnos prema suvremenom svijetu, osobito kroz lik i djelovanje pape Franje, kojemu je knjiga i posvećena.

Knjiga je dostupna je u knjižarama i web knjižari Kršćanske sadašnjosti, izvijestilo je uredništvo.