Nakon više od pedeset godina, CCEE čiji je cilj cilj promicanje i zaštita dobra Crkve, a broji 39 članova, od kojih su 33 člana iz nacionalnih biskupske konferencija iz 45 europskih zemalja

Nove prostore u Palazzo Maffei, u Via della Pigna, svečano je otvorio kardinal državni tajnik Pietro Parolin, koji je istaknuo kako i tehnički aspekt ovog izbora sjedišta označava na simboličan način i blizinu s Papom te dikasterijima Svete Stolice. “Upamtite da crkveno zajedništvo nužno ima univerzalnu vrijednost i da se u potpunosti ostvaruje cum Petro i sub Petro“, istaknuo je kardinal Parolin.

Odluku o preseljenju donijeli su predsjednici nacionalnih biskupskih konferencija u studenom prošle godine na Malti, a odobrena je nakon konzultacija s Papom, Državnim tajništvom i Dikasterijom za biskupe.

Predsjednik CCEE-a, mons. Gintaras Grušas, nadbiskup Vilniusa, podsjetio je na trenutne povijesne promjene. Kada je CCEE osnovan, Europa je bila podijeljena na dva dijela između istoka i zapada te su biskupi cijelog kontinenta tražili neutralno mjesto za susretanje. Tako su Uredi tajništva osnovani najprije u Churu 1971., a zatim u St. Gallenu 1997. godine.

Ovaj prijenos, objasnio je kardinal Parolin vatikanskim medijima, “prije svega odgovara izuzetnim tehničkim potrebama. Ovo mjesto je ugodnije i bolje odgovara potrebama, ali također odgovara dubljem i simboličnijem značenju koje je upravo ono da se ovo duboko jedinstvo sa Svetim Ocem i Petrovom Stolicom stavi u središte aktivnosti europskog biskupske konferencije”. Cilj je ovo mjesto učiniti “referentnim središtem i za europske biskupe, koji će kad dođu u Rim, ovdje uvijek moći naći mjesto dobrodošlice, mjesto za susrete, ali i kontakte s uredima. A to će se prirodno povećavati s Jubilejem.”

U svom inauguracijskom govoru, Državni tajnik podsjetio je da je narav CCEE-a “pojačati suradnju između europskih episkopata u svjetlu iskustva Vatikanskog koncila”. Danas je pak CCEE pozvan “poprimiti lice sinodalnosti, lice Crkve koja, polazeći od riječi istine evanđelja, dopire do muškaraca i žena našega vremena i da bude prosvijetljen i podržan samom Kristovom prisutnošću.” U “opredjeljenju za evangelizaciju nikada ne smije nedostajati svjedočanstvo istine, osobito u naše vrijeme koje više ne razumije transcendentnu objektivnost istine, svodeći je na puki društveni konsenzus i osjećaj trenutka”. Jednako tako ne može izostati bratsko zajedništvo i svjedočanstvo milosrđa “prema onima koji pate, slabima i marginaliziranima”, žrtvama rasipničke kulture, gdje je “sve suvišno, čak i ono što nije suvišno – poput dara ljudskog života”.

Zalaganje CCEE, ponovio je Kardinal, ide prema velikim smjernicama crkvenog zajedništva, pastoralne pomoći i ekumenskog poticaja za suočavanje s velikim izazovima današnjice: “Razmislimo o temi sekularizacije i evangelizacije koja je u Europi prisutna na zabrinjavajući način. Ali onda i za mir. Biti u stanju usaditi duh mira u ovu Europu koja je tako podijeljena.”