U razgovoru s urednikom Katoličkog tjednika i portala Nedjelja vlč. Josipom Vajdnerom kardinal Puljić je komentirao nedavna zbivanja vezana uz misu za bleiburške žrtve. „Onomu tko ne zna što se zbivalo u prvoj polovici svibnja mjeseca 2020. u Sarajevu“, rekao je u uvodu vlč. Vajdner, „s pravom bi se moglo kazati: ,Zar si ti jedini stranac u graduʻ koji ne zna što se u njemu dogodilo (usp. Lk 24,18)“.

„Ukratko, stvorena je polarizacija na one koji žele slaviti Svetu misu za žrtve Bleiburške tragedije i one koji su kategorički protiv toga. Zahvaljujući sluganskim medijima, Katolička Crkva, na čelu s vrhbosanskim nadbiskupom kardinalom Vinkom Puljićem, živjela je u ozračju linča te je samo zahvaljujući angažmanu policije misa i održana“, objasnio je vlč. Vajdner na početku.

Kardinal Puljić je zatim najprije zahvalio što je u mogućnosti preko ovih medija uputiti, kako je rekao, „našu poruku“.

Na početnu konstataciju i pitanje kako je on nadbiskup od 1991., koji je stolujući u Sarajevu, mnogo toga doživio i proživio, te jesu li događaji iz svibnja 2020. najgora medijska haranga na Katoličku Crkvu u ovome gradu, kardinal je, između ostaloga rekao kako se može potvrditi da je to jedna od najogorčenijih harangi koja se dogodila u Sarajevu ne samo protiv njega, „nego protiv Katoličke Crkve. Stvorena je klima da se ne čuje druga strana, nego mora biti istina ono što oni kažu“.

Stvorivši pojam „bleiburška misa“ sarajevski su mediji cijelu stvar predstavili kao rehabilitaciju ustaškoga režima. Malo tko je zapravo pitao što ćete to Vi raditi. Da sada ne bude nedoumica, recite nam na koju ste nakanu Vi misu slavili?

„Mislim da su ljudi mogli iz moje propovijedi saznati da sam ja molio za sve stradale, za sve žrtve Drugog svjetskog rata i poraća, i na neki način za pokojne. To je moja nakana bila. Na kraju – to ja, kao nadbiskup, tako često molim za sve pokojne, jasno da ću uključiti, bez obzira koje vrste bili pokojni. To je moja dužnost kao vjernika – moliti za sve pokojne.“

Osvrćući se na Rezoluciju o poštovanju žrtava ustaškog režima, koja je, kako je napomenuo mr. Vajdner danas (20. svibnja) usvojena u Predstavničkom domu Parlamenta BiH, a kojom se zabranjuju komemoracije žrtvama Bleiburga na prostoru BiH, nadbiskup Puljić je rekao kako, uz dužno poštovanje politici – ona ima svoja razmišljanja, a Crkva svoja.

„Crkva ne moli za ustaše, Crkva ne moli za zločince, moli za ljude koji su žrtva, moli na neki način za njihove duše. Mi, time što molimo za pokojne, ne stavljamo se u njihovu prosudu i osudu, nego jednostavno molimo, to je naša kršćanska dužnost. Nisam upoznat s tom Rezolucijom, ali ako su to napravili mislim da je nisu napravili iz ljubavi prema Bosni i Hercegovini. I ja sam protiv ideologije ustaštva i također komunizma, koji je pravio zlo, i nacizma, to je razumljivo. Ali ne može nešto biti važnije od molitve kršćanske za duše“.

Nije malo onih koji su Vas pozivali – Uzoriti, odustanite od mise. Kako Vam je sve to djelovalo?

„Nisam mogao vjerovati da netko uzima sebi za pravo meni određivati hoću li ja imati misu ili neću. To je, na neki način, zadiranje u područje na koje nema pravo. I zato nisam smatrao – mogli smo razgovarati – da ja trebam odustati od mise. Prvo, to je tako sastavni dio moje službe – ako mi zabrani misu onda ja nemam razloga postojanja ovdje“.

Kardinal je u nastavku odgovarao i na pitanja o tomu kako su na cjelokupnu situaciju reagirale njegove kolege iz Međureligijskog vijeća BiH: Jakob Finci, mitropolit Hrizostom i reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović.

U medijskim istupima gosp. Jakob Finci je, uz ostalo, naveo kako „50 godina“ gleda i sluša o Bleiburgu te da je njemu ta priča vraćanje ustaštva. Na sličnom su tragu bili Izraelsko veleposlanstvo iz Tirane te Centar Simon Wiesenthal. Jeste li ipak, s obzirom da Židovi kao narod imaju gorko iskustvo stradanja, očekivali više sućuti? Jer sve je kvalificirano kao da Vi slavite misu „nacističkim suradnicima“…

Kardinal je, između ostalog, kazao kako razumije gosp. Fincija i sve Židove u Sarajevu jer oni su zaista doživjeli jednu tragediju koju, naglasio je, nitko ne niječe, i ne smije nijekati, jer je to zločin – nijekati zločine!

„Ja razumijem da je to njihova bol, međutim, isto tako očekujem da i oni razumiju kako i mi imamo bol. Jer u BiH, skoro pa nije bilo obitelji da netko u njoj nije stradao. Ako ne iz toga povratka s Bleiburga – jest kad su preuzeli vlast – onda ih je po noći jednostavno ,noć progutalaʻ. Mi to ne možemo zanijekati!“

Priznajući kako mu je teško komentirati žestoku reakciju mitropolita dabrobosanskog gosp. Hrizostoma, koji je cjelokupan događaj nazvao „dovođenje Bleiburga u Sarajevo“ i obznanio prekid svih odnosa, kardinal Puljić je najprije naglasio kako je jako iznenađen njegovom reakcijom.

„Nije bio fer što je išao prvo u javnost, nego sa mnom razgovarao. Mislim da mi – htjeli ne htjeli – nama je ovdje zajedno živjeti (…) Stalno govorim: treba imati hrabrosti pa svatko svoje dvorište očistiti, a smeće ne bacati u tuđe dvorište. I to bi bilo red kako bi se stvorilo međusobno povjerenje.“

Jedini koji je pokušao amortizirati situaciju i stvari usmjeriti u drugom toku, bio je reisu-l-ulema Islamske zajednice Husein ef. Kavazović. Neovisno što je u razgovoru za Glas Amerike, napravio sebi političku odstupnicu spomenuvši kako je odgovornost „adresirana na krivu adresu“, istaknuo je: „Kardinal će predvoditi misu u Sarajevu i to je njegova obaveza prema vjernicima“. Kako ocjenjujete njegov istup i bi li stanje bilo puno gore da on nije zauzeo ovakav stav?

„Mislim da bi sigurno bilo gore. Ja ipak gosp. reisa doživljavam kao čovjeka vjere i on je to iz vjere govorio. Tako da to duboko cijenim, jer zapravo pitanje je: nastupamo li mi iz pozicije politike, interesa ili iz vjere?! On je baš sad, u ovome vremenu kada je mjesec ramazan, kao vjernik nastupio i tu mu odajem priznanje i zahvalnost.“

Da bi se misa uopće održala policija je morala blokirati sve oko katedrale i ograničiti kretanje na širem prostoru. Kako Vam je to sve djelovalo, na što Vas je podsjetilo?

„Bilo mi je to žalosno vidjeti. Istinski sam zahvalan ljudima koji su vjerojatno imali dovoljno informacija – nisu oni napravili to napamet. Stvorili su zaista jedan prostor sigurnosti. Ja sam zato osjećao isti dan im zahvaliti, ali me duboko duša boljela jer time zapravo šalje se poruka: vama ovdje više nema mjesta. Zato bih htio ohrabriti, da se ljudi ne prepadnu – ima nam mjesta! Ovdje smo kod kuće!“

U odjeku ovoga događaja član Predsjedništva Željko Komšić je rekao: „Sretan sam zbog činjenice da nas neprijatelji ovog grada nisu nadmudrili“. Zapravo time je i Vas i sve one koji su slavili ili bi došli na misu da su mogli, nazvao neprijateljima. Je li ovo amnestija svima onima koji bi digli ruku na Vas i na katolike? Bi li sudstvo i institucije za ljudska prava morali reagirati? I hoćete li Vi tražiti očitovanje?

„Ja vjerojatno neću, ali svatko govori o sebi. Mi znademo da on nikad nije pozitivno govorio o Hrvatima i katolicima. On nosi u sebi jednu averziju prema nama. I ja se ne mogu načuditi odakle mu ta odbojnost (…) Ovim on zapravo pokazuje što nosi u sebi.“

Hoćete li ga onda više zvati na božićni i uskrsni prijem?

„Vjerojatno do toga neće doći.“

Kardinal je tijekom razgovora odgovorio na brojna pitanja, te je na kraju poslao važnu poruku.

„Mislim da će trebati stvari hladne glave razabrati. Ne niječem da ljudi imaju pravo na svoje mišljenje, ali dozvoli da imam i ja pravo (…) Moramo se naučiti uvažavati jednu druge i poštivati jedni druge, te stvarati ozračje jednakih prava. Nitko nema prednosti zato što je te nacionalnosti, te vjere ili tu se rodio, a isto tako nije ni kriv. Svi smo mi ono što jesmo. Ako želimo zdravo društvo trebamo pomoći da svatko živi ono što jest. I u tom društvu oduševiti ljude da s ljubavlju rade i izgrađuju ovu zemlju. A ne da moraju bježati iz nje. Ima dovoljno kruha u ovoj zemlji, samo moramo prestati krasti! Pa bi bilo i te kako dovoljno za sve“.