Obrede je kardinal predvodio uz sudjelovanje vojnog biskupa Tome Vukšića, pomoćnog biskupa Pere Sudara, brojnih svećenika, redovnica, bogoslova i vjernika. Veliki petak, uključujući i Veliku subotu do sumraka kada počinje sveta noć Vazmenog ili Uskrsnog bdjenja, jedini je dan u godini kada Crkva nigdje ne slavi misu nego tijekom dva dana „ostaje uz grob Gospodnji razmatrajući njegovu muku i smrt i uzdržava se od misne žrtve“.

Na početku obreda kardinal Puljić u misnici crvene boje koja označava mučeništvo molio je ležeći na podu pred ogoljenim oltarom na kojem nije bilo ni križa ni oltarnika i pokraj kojega se nalazio križ prekriven ljubičastom tkaninom. Potom je izmolio molitvu Gospodinu da se „spomene vazmenog otajstva, što ga je Krist, Sin tvoj započeo, koji je za nas prolio krv“ i da vazda štiti i posvećuje svoj narod.

Nakon čitanja o sluzi patniku iz Izaijine knjige i odlomka iz poslanice Hebrejima u Kristu velikom svećeniku koji je „supatnik u našim slabostima“ i koji je u muci „naviknuo slušati“, uslijedila je pjevana „Muka Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu“. Riječi evanđeliste Ivana pjevao je vicerektor Nadbiskupijskoga misijskoga međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater u Sarajevu vlč. Jošt Mezeg, Slovenac, a Isusove riječi kardinal Puljić. Liturgijsko pjevanje i ostale uloge u Muci pjevali su članovi Bogoslovskog zbora Stjepan Hadrović pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.

U propovijedi kardinal Puljić pozvao je sve okupljene da u svom životu „usvoje“ ono što su čuli tijekom pjevane Muke i da žive po primjeru Isusa Krista. Iznio je nekoliko misli kao pomoć u razmišljanju tijekom svetih dana najbliže priprave za Uskrs da bi ono što je Isus živio „utkali u vlastitu stvarnost“. Kazao je da svaki čovjek doživi trenutke napuštenosti, ostavljenosti, osamljenosti i bespomoćnosti te istaknuo da je to Isus osjećao na osobit način prije smrti na križu dok je Ocu nebeskom vapio riječima psalmiste: „Bože moj. Bože moj, zašto si me ostavio“. Podsjetio je na razmišljanje utemeljiteljice Pokreta fokolara Chiare Lubich o napuštenom Isusu te potaknuo vjernike da se u trenucima vlastite napuštenosti sjete Isusa raspetoga i vape Ocu nebeskom kako bi im takva molitva bila na spasenje.

Kardinal Puljić podsjetio je i na sliku Isusove Majke Marije i ljubljenog učenika Ivana pod križem i istaknuo da Isus raspeti Isus u trenucima najveće patnje vjernicima daruje najveće blago – svoju Majku. Ukazao je na postojanost Marije i Ivana koji ostaju pod križem. Pozvao je vjernike da i u trenucima nemoći, patnje i neimaštine ostanu vjerni pod Isusovim križem te da na svom životnom putu uvijek budu s Marijom i da je, poput učenika Ivana, „uzmu k sebi“ u svoj život.

Napominjući da čovjek ponekad doživi svoga bližnjega da mu je „otvorio svoje srce“, kardinal Puljić rekao je da su Isusu na križu kopljem proboli i otvorili srce iz kojeg je potekla krv i voda. „Dok stojimo pod križem moramo znati da se iz toga Srca otvorila ljubav. I mi otvorimo svoje srce da ga Isus ispuni svojom ljubavlju“, kazao je kardinal Puljić podsjećajući da je svaki kršćanin po krštenju ucijepljen u Krista. Potaknuo je vjernike da se otvore božanskoj ljubavi i da žive po primjeru Kristove božanske ljubavi svjesni da su u Božjim očima toliko vrijedni da je Božji Sin „otvorio svoje Srce“. Pozvao ih je da čašćenje Kristova križa ne bude samo znak nego i sadržaj njihova vjerničkog života te da s Kristom sjedine svoje muke i budu postojani.

Nakon homilije uslijedila je pjevana drevna sveopća molitva vjernika, potom je kardinal iz tri puta razotkrio križ svaki put pokazujući vjernicima raspetog Krista, uslijedilo je klanjanje i ljubljenje križa uz pjevanje poznate liturgijske popijevke: „Puče moj, što učinih tebi ili u čemu, ožalostih tebe?“ Nakon molitve „Oče naš“ i pričesti hostijama koje su posvećene na Veliki četvrtak, obredi su završeni molitvom u tišini kod Isusova groba.

Nakon Obreda vjernici su ostali moliti kod Isusova groba, a molitva će se nastaviti i na Veliku subotu sve do Mise bdjenja.