Uvodeći u euharistijsko slavlje kardinal Puljić pozdravio je sve nazočne u katedrali kao i one koji su se duhom uključili putem valova Radio Marije Bosne i Hercegovine. Napomenuvši da svi imaju svoje pokojne koji su pokopani na raznim grobljima, kazao je da ih ne mogu sve obići ali ih mogu sve uključiti u svoju molitvu i u misu. Potaknuo je da u molitvu uključe sve nadbiskupe, biskupe, svećenike, redovnike, redovnice i vjernike koji su živjeli i djelovali na tim prostorima, a osobito za sve pokojne dobročinitelje.

U propovijedi kardinal Puljić podsjetio je da Crkva na Dušni dan posebno moli za svoje pokojne jer vjeruju da u trenutku smrti umire tijelo, a duša živi. „Mi vjerujemo da su upravo te duše pred licem Božjim i molimo za duše naših pokojnika. Zato se današnji dan zove Dušni dan. Nažalost, često ga zovu i dan mrtvih. U biti, to je zapravo dan živih. Mi molimo za one duše koje su pred licem Božjim, ali još možda nisu prošle čistilišne muke pa im mi želimo pomoći. Mi, putnici na zemlji, putujuća Crkva, molimo za trpeću Crkvu“, pojasnio je kardinal Puljić te podsjetio da su dan ranije, na Sve svete, slavili proslavljenu Crkvu.

„Danas na poseban način molimo za trpeću Crkvu. Oni sebi ne mogu pomoći. Mi im možemo pomoći svojom molitvom da im skratimo čistilišne muke… te dospiju u vječnu sreću“, kazao je šesti po redu nadbiskup metropolit vrhbosanski, dodajući da dragi Bog nije otkrio sve ono što slijedi nakon smrti, a za što se ljudi sa znatiželjom zanimaju. „Ostalo je skriveno kako duše prolaze kad se pojave na sudištu Božjem, kako prolaze kroz to vrijeme koje nazivamo čistilištem. Naša molitva donosi trostruki plod. Prvo, moleći za njih odgajamo svoje srce da budemo altruisti, nesebični, oni koji mole za druge jer smo često skloni moliti samo za sebe. Ovdje otvaramo svoje srce i molimo za one koji nas trebaju i time odgajamo svoje srce u velikodušnosti. Drugo, te duše za nas mole i tako stječemo zagovornike. Treći plod naše molitve za duše u čistilištu jest naša vjera u život vječni, u uskrsnuće mrtvih“, rekao je karidnal Puljić, podsjećaju da je Isus rekao za sebe da je uskrsnuće i život te da je iskusio i pobijedio smrt i vjernima ostavio jamstvo da će postići život vječni, posebno ako blaguju njegovo tijelo i piju njegov krv.

Napominjući da se posebno u ovom vremenu nametnuo strah od smrti, što na neki način i jest prirodno, istaknuo je da će čovjekov zemaljski hod završiti bez obzira koliko dugo živio te da je važno što slijedi poslije toga.

„Često se pitamo, što slijedi poslije smrti s onu stranu groba. To znači naći se pred licem Božjim. Tada više nećemo moći skrivati svoje slabosti, sve će biti razotkriveno. Zato je potrebno na zemlji što skrušenije živjeti da bi hrabrije zakoračili u vječnost. Dok molimo za duše pokojnika, jačamo se u vjeri da mi ovaj zemaljski život tako proživimo da nam bude hrabri korak prema vječnosti. To je ta vjera u Isusa Krista“, kazao je kardinal Puljić, podsjećajući na riječi sv. Pavla da vjera u Uskrsloga daje sigurnost i utjehu.

Kardinal Puljić prisjetio se svojih mladih svećeničkih dana kada su mu pojedini teški bolesnici, kad bi ih pohodio i okrijepio sakramentima, rekli kako znaju da im se život bliži kraju ali bi ga zamolili da to ne govori ukućanima jer se boje smrti. Dodao je da često najbliži zbog straha od smrti ne zovu svećenika bolesnom članu obitelji i tako se ogriješe od njega jer mu uskrate popudbinu koja je jako važna jer omogućuju bolesniku da s ovoga svijeta pođe s Isusom. Kazao je da ukućani, bojeći se smrti, bolesnom članu „ukradu“ Isusa jer ne zovu svećenika da mu podijeli utjehu za putovanje na onaj svijet.

“Moleći se za pokojne, moramo ojačati svoju vjeru“, poručio je vrhbosanski nadbiskup, dodajući da oni koji često razmišljaju o smrti, čestitije žive jer ozbiljno s Bogom računaju kao s Onim koji ih čeka. Istaknuo je da je ogroman dar imati vjeru u uskrslog Krista. Na kraju je kazao da djeci također treba govoriti o smrti te ispričao zgodu kako su malom dječaku za njegovu preminulu majku rekli da ga ona gleda s neba pa je odrastao s tom mišlju i to je često ponavljao. „Treba otvoriti vrata nade i pouzdanja u Boga da znamo da nas naši pokojni prate i da su s nama i, dok mi za njih molimo, oni za nas mole. Neka nas učvrste na putu vjere prema životu vječnome“, zaključio je kardinal Puljić.

Koncelebrirali su generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić i još petorica svećenika, a asistirali nedavno zaređeni đakoni Josip i Dino.

Na kraju mise kardinal Puljić i suslavitelji pošli su kod groba vrhbosanskih nadbiskupa i metropolita: Marka Alaupovića, Smiljana Franje Čekade i Marka Jozinovića te izmolili opijelo za njih kao i za slugu Božjeg nadbiskupa Stadlera, prvoga vrhbosanskog nadbiskupa, na čijem grobu su se okupile služavke Malog Isusa, te za drugog vrhbosanskog nadbiskupa Ivana Evanđelistu Šarića čiji su posmrtni ostaci 26. travnja 1997. preneseni iz Madrida u crkvu Sv. Josipa na Marijinu Dvoru u Sarajevu koju je on dao izgraditi.

Tijekom mise pjevao je Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.