Na susretu je sudjelovao izaslanik pape Franje kardinal Pietro Parolin, državni tajnik Svete Stolice, te katolički, pravoslavni i luteranski predstavnici, kao i predstavnici islama i judaizma iz 15 zemalja Balkanskog poluotoka te poluotoka Male Azije. Među sudionicima, između ostalih, bili su: predsjednik Slovenske biskupske konferencije novomeški biskup Andrej Saje, predstavnik Hrvatske biskupske konferencije i riječki nadbiskup Mate Uzinić, potpredsjednik SBK i murskosoboški biskup Petar Štumpf, koparski biskup domaćin Jurij Bizjak, nadbiskup metropolit iz Bukurešta Aurel Perca, predsjednik Albanske biskupske konferencije Angelo Massafra, nadbiskup metropolit Skadra i Pulta, predsjednik Turske biskupske konferencije i nadbiskup Izmira Slovenac Martin Kmetec, nadbiskup barski Rrok Gjonlleshaj, skopski biskup Kiro Stojanov, zatim biskup prizrensko-prištinski Dodë Gjergji, pomoćni biskup iz Sofije Rumen Stanev, nadbiskup beogradski u miru Stanislav Hočevar i drugi.

Također su sudjelovali: predstavnik srpskog patrijarha Porfirija vikarni episkop Ilarion, metropolita Makedonske pravoslavne Crkve u Europi gospodin Pimen, slovenski muftija ef. Nevzet Porić, sarajevski muftija ef. Nedžad Grabus i drugi.

Tijekom susreta kardinal Puljić je u obraćanju, između ostalog, iznio i nekoliko načela za dijalog među religijama: za dijalog je potrebno barem dvije strane jer bez druge strane nema dijaloga, nego je riječ o monologu; za dijalog su sposobne osobe ili zajednice koje imaju jasan stav i sigurnost iz čega govore; za normalan dijalog je potrebno priznati različitost i poštivati različitost; u dijalogu je vrlo važno čuti jedni druge i upoznati stavove koji uklanjaju predrasude; potrebno se osloboditi se političke ideologije i mitologije te na istini i pravdi graditi jednaka prava; ukloniti prozelitizam odnosno uvjeravanje drugoga da je u krivu, nego iznositi činjenice u duhu Isusovih riječi: „… upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi“ (Iv 8,32); nijedan zločin ne bi trebalo opravdavati pogotovo ne u ime Boga jer se zločinom zločin ne liječi, a najveći zločin protiv Boga je činjenje zločina navodno u Božje ime; dijalog nema alternative za miran život jer je alternativa sukob, mržnja, nepodnošljivost…; tko iskreno Boga moli taj i čovjeka voli, rekao je, između ostalog, kardinal Puljić podsjećajući da je tijekom i nakon rata puno puta pozivao da svaka strana smogne snage „pomesti vlastito dvorište odnosno avliju“ ne bacajući pritom smeće u tuđe dvorište.

Kardinal Puljić je podsjetio da u Bosni i Hercegovini žive ljudi različiti po etničkoj, religioznoj i kulturnoj pripadnosti te da su, nakon pada komunizma, kreatori rata zloupotrijebili te razlike za stvaranje ratnog ozračja. Dodao je da su čak htjeli rat u Bosni i Hercegovini nazvati religioznim ratom jer se najvećim dijelom poklapa etnička i religijska pripadnost. „Svjedok sam ratnih zbivanja i krvave stvarnosti od njezina početka“, rekao je kardinal Puljić koji je 7. prosinca 1990. imenovan vrhbosanskim nadbiskupom, a posvećen za biskupa 6. siječnja 1991. u bazilici sv. Petra u Vatikanu po rukama svetog pape Rimu Ivana Pavla II.

Dodao je da su i on i drugi vjerski poglavari iz BiH sudjelovali na raznim susretima u inozemstvu svjedočeći da to nije vjerski rat nego rat planiran za osvajanje i stvaranje etničkih čistih prostora. „Prva pogine istina onda se ubije odgovornost, tako da je čovjek sljedeći na meti. Strašno je bilo doživjeti širenje mržnje kroz huškački mehanizam kako bi se stvarao ratni moral. Nakon svih iskustava koje sam doživio gledajući tolike mrtve, ranjene prognane itd. osjetio sam se nemoćan da glas mira prodrije u javnost“, kazao je kardinal Vinko podsjećajući da je tijekom opsade glavnog grada Bosne i Hercegovine od travnja 1992. do kraja 1995. jedno vrijeme bio jedini vjerski poglavar u Sarajevu pa je narod pozorno pratio što on govori, radi i kuda se kreće.

„Moja prisutnost je davala određenu sigurnost opstanka. Unatoč vrlo opasnih putnih komunikacija u ratnom vremenu, redovito sam pokušao imati kontakte s čelnicima drugih vjerskih zajednica“, rekao je kardinal Puljić dodajući da su i tijekom rata u Sarajevu i u BiH povremeno održavane i zajedničke molitve za mir i slane pisane poruke u tom duhu. Spomenuo je da je pred kraj rata u BiH i odmah nakon njega također bio osobno uključen u organiziranje Međureligijskog vijeća Bosne i Hercegovine. Rekao je da su 1997. četvorica sarajevskih čelnika tradicionalnih zajednica u BiH (katolici, pravoslavni, muslimana i Židovi) ustanovili Međureligijsko vijeće u BiH te i na taj način pokrenuli proces dijaloga na gore spomenutim načelima. Pojasnio su se predsjedatelji spomenutog Vijeća mijenjali svake godine.

Kardinal Puljić je istaknuo da je MRV pokrenulo razne pothvate posebno ističući zajednički pohod četvorice vjerskih poglavara iz Sarajeva mjestima stradanja na način da je na četiri mjesta upriličena molitva pod vodstvom predstavnika one vjerske zajednice kojoj su pripadale žrtve stradanja. Spomenuo je i monitoring oskvrnuća pojedinih vjerskih objekata na način da bi, nakon napada na vjerski objekt, grobove ili slično, predstavnici iz sve četiri zajednice zajedno s lokalnim čelnicima pred predstavnicima medija osudili takav čin što je uvelike pomoglo da takvih napada bude sve manje. Istaknuo je da su vjerski poglavari, uz pomoć svojih suradnika, također pregledali udžbenike za vjeronauk u školi kako bi uklonili iz njih bilo kakav način govora o drugima koji bi mogao biti netočan ili uvredljiv. Zauzeli su se također za zaštitu i destigmatizaciju onih žena koje su za vrijeme rata ponižene silovanjem. Između ostalih aktivnosti spomenuo je organiziranje raznih skupova mladih ljudi.

„Jednostavno treba reći da put dijaloga nije statičan nego vrlo dinamičan. Treba ga uporno obnavljati i gajiti te izgrađivati povjerenje, pomirenje i praštanje“, zaključio je kardinal Puljić.

Dvadesetak nazočnih biskupa, nadbiskupa i kardinala, uz koncelebraciju 20 svećenika slavili su u nedjelju 18. lipnja u koparskoj katedrali Uznesenja Marijina Svetu misu u čast prvog koparskog biskupa i patrona biskupije sv. Nazarija. Predsjedao je kardinal Pietro Parolin. Prisutni su bili i predstavnici drugih konfesija.

„Zahvalan sam Providnosti što sam se ponovno našao u vašoj domovini, ‘u ovoj zemlji prošaranoj bezbrojnim zvonicima, crkvama i kapelicama, koji svjedoče o dubokim kršćanskim korijenima vašega naroda’, kako je rekao papa Ivan Pavao II. prigodom svoje povijesne posjete 1996. godine, prve posjete jednog od nasljednika apostola Petra ovoj zemlji. S vama i za vas predsjedam ovom Euharistijskom slavlju u ime pape Franje koji me zamolio da vam prenesem njegov blagoslov kako bi se kršćanski život u Sloveniji razvijao i donosio dobre plodove“, rekao je kardinal Parolin u propovijedi.

„Danas slavimo svetkovinu svetog Nazarija, prvog koparskog biskupa i njegova zaštitnika, čiji je kult ovdje oduvijek bio živ i čiji se smrtni ostaci čuvaju nekoliko metara od nas. On predstavlja rodozačetnika kršćanskih naraštaja koje su se nizale kroz nekoliko stoljeća u ovoj drevnoj biskupiji. U aktualnoj promjeni epohe, sv. Nazarije ostaje referentna točka za povjerenje i nadu koju nadahnjuje svakoga od nas. On nas prepoznaje kao svoju braću i sestre, iako nas vidi značajno izrazito drugačijima od svojih suvremenika. Sada kao i tada, zapravo, ujedinjuje nas isto krštenje, neizbrisivi znak kojim je Presveto Trojstvo ovladalo našim postojanjem i pridružilo nas svom životu i svom poslanju: zračiti svetošću i ljepotom u našim obiteljima, gradovima i svijetu, koja izvire iz raspetoga i uskrslog Gospodina Isusa. Isus nas također gleda istim pogledom o kojem nam govori upravo naviješteno Evanđelje: ‘Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani, naslonjeni jedni na druge, ne poznajući jedni druge, izgubljeni, premda uronjeni u kontekst s tisuću informacija, smetene poput ovaca bez pastira’ (Mt 9, 36). Mi smo to mnoštvo, u kojem se ponekad približavamo jedni drugima ne poznajući se, izgubljeni premda smo uronjeni u tisuću informacija, zbunjeni nebrojenim i zadivljujućim zavodljivostima, ‘figure prepuštene na milost i nemilost trendovima sadašnjeg trenutka’“, rekao je državni tajnik.

„Crkva na zemlji je, međutim, uvijek hodočasnica i Evanđelje se nikada ne naviješta jednom zauvijek. Nastaju novi naraštaji koji čekaju da vide pogled Gospodina Isusa, dok svakim danom nove činjenice i nova iskustva traže da budu ponuđena Ocu na posvećenje. Papa Franjo nas potiče na evangelizaciju: ‘Kad stojimo pred raspetim Isusom, prepoznajemo svu njegovu ljubav koja nam daje dostojanstvo i održava nas, ali u tom istom trenutku, ako nismo slijepi, počinjemo shvaćati da se taj Isusov pogled širi i okreće pun naklonosti i žara prema čitavom svom narodu. Tako ponovno otkrivamo da se želi poslužiti s nama kako bi se što više približimo svom voljenom narodu.’… U kušnjama, pa čak i u razočaranjima gledajmo s vjerom u Raspetoga i Uskrslog Gospodina, pojačajmo svoje molitve, ponizno zamolimo oproštenje i posvetimo se tješnjem zajedništvu s Njim i međusobno. Zajedništvo učenika već je samo po sebi najučinkovitija objava“, poručio je kardinal Parolin.

U večernjim satima 17. lipnja organiziran je Festival pod nazivom „Mladi za mir“ na kojem su nastupile različite skupina mladih iz nacionalnih manjina u Sloveniji i u zemljama regije (Albanci, Makedonci, Bošnjaci-muslimani, Srbi, Rumunji, protestanti iz Vojvodine slovačkog porijekla, pentekostalci i domaći Slovenci katolici), prenosi KTA.