Svečano euharistijsko slavlje predvodio je vrhbosanski nadbiskup metropolit kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s pomoćnim biskupom Perom Sudarom i uz koncelebraciju 29 svećenika, među kojima su bili sjemenišni poglavari sva tri bogoslovna sjemeništa u glavnom gradu BiH i Biskupijsko-misijskog sjemeništa „Redemptoris Mater“ u Puli te župnici kandidata za ređenje Fabijana Štedula i Štefana Markovića čiji su roditelji iz kotorvaroškog kraja nedaleko od Banje Luke odselili u Zagreb. U punoj katedrali bili su i roditelji i rodbina ređenika te brojni prijatelji i znanci kao i brojni članovi neokatekumenske zajednice iz republika BiH, Hrvatske i šire koji su čitali misna čitanja i animirali liturgijsko pjevanje u prepoznatljivom neokatekumenskom stilu. Misu je izravno prenosila Radio Marija BiH.

Nakon što je vlč. Alberto Zornada predstavio kandidate za ređenje, rektor vlč. Michele Capasso zamolio je kardinala Puljića da im podijeli red đakonata te zajamčio da su prikladni za tu službu.

Obraćajući se cijeloj vjerničkoj zajednici, kardinal Puljić najprije se kratko osvrnuo na liturgijska misna čitanja te kazao da Bog po proroku Jeremiji tješi raspršeni izraelski narod te poručuje da kliču i raduju se jer će ih On, koji je „Otac Izraelu“, vratiti iz progonstva „iz zemlje sjeverne“ i skupiti ih „s krajeva zemlje“. „Na svoj način to je nama tako divna poruka u ovim uzburkanim vremenima“, kazao je kardinal Puljić pozivajući okupljene da stave svoj oslonac na Božju providnost te u Bogu traže sigurnost.

Tumačeći riječi iz misnog odlomka Poslanice Hebrejima, prema kojima „svaki veliki svećenik, zaista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe“, kardinal Puljić kazao je da se ove riječi odnose i na dvojicu kandidata koji će uskoro biti zaređeni. „Nitko nije sam od sebe zaslužio biti Božji službenik. Sveti red je dar. Bog izabire, a samo je koji puta naša nutarnja borba nastojanje da prepoznamo“, rekao je kardinal Puljić pojašnjavajući da Bog dopušta kušnje i nesigurnosti kako bi postigli što veću unutarnju sigurnost.

Potom se kardinal Puljić osvrnuo na misni odlomak iz Evanđelja po Marku u kojem je prikazano kako slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev, viče za Isusom i moli da progleda na što mu Isus odgovara da ga je njegova vjera spasila pa je odmah progledao i krenuo za Kristom. Kardinal Puljić podsjetio je na evanđeoske riječi da Bartimej viče za Isusom moleći da mu se smiluje te napomenuo kako oni koji vide često ne znaju Bogu dovoljno zahvaliti za dar vida. „Gori je problem kad nastane nutarnje sljepilo, kad izgubimo oči vjere“ dodajući da je Bartimjev krik dobar putokaz svima da mole Gospodina za smilovanje kada im se zamagli vjera te upadnu u krizu.

Potom je kardinal Puljić podsjetio da su u zbornoj molitvi molili Gospodina „da rastemo u vjeri, nadi ljubavi“. „Svima nam je potrebno da rastemo u vjeri nadi i ljubavi, kako bi istinski očima vjere prepoznavali što Bog od nas hoće. Želim u ovom trenutku, kad se radujemo što se mjesna Crkva podmlađuje dvojicom đakona, ohrabriti ne samo njih nego i sve nas da svi mi osjetimo potrebu vapiti Gospodinu da rastemo u vjeri, nadi ljubavi kako bi mogli svjedočiti, naviještati i u svakodnevnu stvarnost unijeti više svjetla“, rekao je kardinal Puljić te potaknuo okupljene na molitvu Gospodinu da sve promatraju očima vjere kako ih ne bi zarobila zemaljsko promatranje koje zamagljuje oči vjere.

„Dragi kandidati za đakonat, vi ste izrekli svoje: Evo me! Vi ste na svoj način strepili pitajući se, kako će to biti, što će vam to značiti. To znači životno opredjeljenje i predanje, ali taj: Evo me nije statičan pa u životnom koračanju treba uvijek ponovno odgovoriti: Evo me i to ne riječima nego svojom raspoloživošću za Božje djelo. Bog svoje djelo izvodi po nama, ali ga najprije želi izvesti u nama da bi ga vjerodostojno izvodio po nama. Taj: Evo me znači otvoriti se Bogu ljubavi, Bogu koji svim upravlja pa i sa mnom, malim sićušnim čovjekom“, kazao je kardinal Puljić, ističući da Bog želi surađivati s čovjekom, malim stvorenjem. Dodao je, promatrajući u odgojnom procesu one koje je Bog pozvao, da se pojedine osobe izmiču i traže svoje zadovoljstvo. Kazao je ta takve osobe nerijetko budu same nesretne i da unesrećuju oko sebe.

Kardinal Puljić rekao je i da Bogu nije iz poniženja surađivati s malim čovjekom te da je ogromni dar čovjeku da može surađivati s velikim Bogom milosrđa i ljubavi. Pojasnio je da kandidati ređenjem za prvi stupanj sakramenta svetog reda na putu prema prezbiteratu postaju organ u mističnom Tijelu Kristovu.

Nakon homilije uslijedio je obred đakonskog ređenja, a nakon mise čestitanje i fotografiranje te druženje u Svećeničkom domu Vrhbosanske nadbiskupije.

Štefan Marković, sin Marka i Luce rođ. Marčinković, rođen je 9. travnja 1989. u Zagrebu, kao drugo od osmero djece. Godine 2011. upoznao je Neokatekumenski put u Zagrebu gdje je sazrijevao njegov svećenički poziv. U rujnu 2012. je ušao u Sjemenište Redemptoris Mater u Vogošći. Filozofske i teološke studije započeo je u Zagrebu i nastavio na KBF-u u Sarajevu gdje je diplomirao 16. lipnja 2016., primljen je među kandidate za đakonat i prezbiterat 3. svibnja 2017. Proveo je tri godine u pastoralnoj praksi u Španjolskoj i Srbiji.

Fabijan Štedul, sin Ivana i Mire rođ. Draganjac, rođen je 28. prosinca 1991. u Zagrebu. Godine 2004. upoznao je Neokatekumenski put u Dugoj Resi gdje je sazrijevao njegov svećenički poziv. U rujnu 2011. je ušao u Sjemenište Redemptoris Mater u Vogošći. Filozofske i teološke studije započeo je i završio na KBF-u u Sarajevu gdje je diplomirao 14. lipnja 2017. Proveo je dvije godine u pastoralnoj praksi u Španjolskoj.