Kardinal Schönborn ne vjeruje da će se zbog odlaska ljudi iz Crkve u Austriji nestati vjere. Veliki broj ljudi koji napuštaju Crkvu zabrinjava ga, „ali ne toliko što se tiče činjenice vjere“, rekao je nadbiskup u intervjuu. Također je uvjeren da će uvijek biti ljudi koji otkrivaju Crkvu kao način na koji žele živjeti svoju vjeru. Uz to napominje da je zajedništvo jako važno te da su kršćani često „potpuno individualizirani i jedva da se slave zajednički obredi, zajedničke oblici izražavanja koji nas drže zajedno“. Stoga ovaj nedostatak smatra velikim društvenim gubitkom.

Za njega je osobno „pitanje o Bogu postalo teže, tajanstvenije“ u usporedbi s vremenom kada je „kao mladi teolog držao predavanje o Trojstvu“, rekao je kardinal. Podsjetio je na izreku svetog Augustina: „Si comprehendis, non est Deus“. To ostaje tajna, „ali u isto vrijeme i gotovo tajna“, kaže. „To je vrlo teško izraziti riječima. Božja blizina je nešto vrlo stvarno i u isto vrijeme neshvatljivo.“

Zamolio je za strpljenje za svjetski sinodski proces, koji bečki kardinal prati kao član vatikanskog Sinodskog vijeća. Za reforme je potrebno vrijeme, a ljudska ležernost i grešnost reformske procese čine pomalo zamornim. Radi se o tome „da ova zajednica promišlja izazove vremena i da nađe volju kako prevladati vlastitu lijenost“. Sinodalnost znači zajednički hoditi putem, važno je povjerenje, podsjetio je Schönborn. Niti je to nešto novo, niti ima apsolutnu garanciju uspjeha, ali „potrebno je učiniti još jedan korak prema obnovi“, kaže Schönborn.

Kardinal je u intervjuu također opravdao mjere koje su država i Crkva poduzimale tijekom pandemije koronavirusa. U više je navrata kritičarima odgovorio da država nije poduzela nikakve autokratske mjere, nego one „kako bi se izbjeglo najgore“, nastavio je. Postojala su stroga ograničenja crkvenih bogoslužja, ali nije bilo zatvaranja crkava. Naprotiv, crkve su ciljano držane otvorenima. „Poticali smo: Idite u crkvu, ne smijete biti u skupinama, ali u crkvu možete ići pojedinačno“, rekao je.

Kardinal je rekao da je „jako zabrinut“ zbog rastućeg skepticizma i neprijateljstva prema znanosti koji su se širili tijekom pandemije. Izgubljeno povjerenje u ozbiljnost znanstvenog istraživanja ne može se zamijeniti vjerom. Suprotno teorijama zavjere ili urote, on tvrdi da su političari diljem svijeta uglavnom poduzeli mjere prema svom najboljem znanju i uvjerenju, „za ljude“.

Bečki nadbiskup je odnos između vjere i razuma objasnio dijalektikom razumijevanja i ljubavi: „Ako u tome nije moje srce, razumijevanje neće uspjeti. I obrnuto, srce također treba proširiti i razjasniti razumom.“ Vjera bez razuma prelazi u fanatizam, a razum bez vjere postaje „suh ili čak opasan“, rekao je kardinal, a prenose katolički portali katholisch.de i kathpress.at.