U koncelebraciji su bili dijecezanski upravitelj Gospićko-senjske biskupije mons. Richard Pavlić, kancelar preč. Mišel Grgurić, župnik o. Anto Knežević, ređenikov župnik preč. Mile Šajfar, dekan filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove u Zagrebu p. Ivo Antunović, odgojitelj u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu vlč. Josip Đurin i svećenici Gospićko-senjske biskupije.

Misi su nazočili i redovnici, redovnice, bogoslovi te obitelj i rodbina ređenika. Pjevao je katedralni zbor pod ravnanjem Nikole Perišića.

U homiliji se nadbiskup osvrnuo na mnoge napasti koje prijete svećeniku. Bog, pozivajući pojedinca, na početku njegovog duhovnog puta, hrani ga „medom i mlijekom“ da se što bolje osposobi za sve ono što će se od njega tražiti kasnije.

„Nikada ne smijemo zaboraviti tu istinu da smo kao svećenici izabrani između ljudi da bismo kasnije bili poslani tim ljudima da im na poseban način služimo. Ne da bi se ljudima koristili, nad njima vladali, nego da se za njih i njihovo spasenje žrtvujemo“, rekao je nadbiskup Križić. Ako je dužnost svećenika prinositi darove i žrtve Bogu, onda to pretpostavlja da svećenik bude čovjek koji se zna žrtvovati za druge, jer ako ne zna, što će prinositi Bogu? Svećenik bez žrtve nije svećenik. Naglasio je kako svećenik mora biti blag prema onima koji iz slabosti griješe. Bez kreposti blagosti nema uspjeha u navještaju Radosne vijesti, evanđelja. Sam Isus je pozvao da budemo kao on: blaga i ponizna srca. Blagost i poniznost uvijek ide zajedno. Nastavio je pozvavši se na riječi pape Franje: „Svećenik može postići 2 – 3 doktorata, ali ako ne zna nositi Isusov križ, doktorati ništa ne koriste. Mislim da se s ovim slažemo svi.“

Svoju propovijed završio je riječima: „Dragi Karlo, trudi se da uvijek ostaneš svećenik po Isusovu srcu. Trudi se da ti svaka misa bude mlada misa, da je slaviš s takvim žarom i zanosom, s takvom ljubavlju i predanošću. Euharistija će onda hraniti i čuvati tvoje svećeništvo, a ti ćeš biti svećenik po Isusovu srcu.“

Nakon homilije uslijedio je središnji čin ređenja – polaganje ruku i posvetna molitva. Zatim je novozaređeni mladomisnik Špoljarić obukao službenu liturgijsku odjeću. Na kraju mise mladomisnik je zahvalio prvo Bogu na pozivu koji mu je podario, svojoj obitelji te odgojiteljima i svima koji su ga pratili na putu do ređenja. Posebnu zahvalu izrekao je župljanima župe Perušić te ih zamolio da ga nastave pratiti molitvom.