Vlč. Karlo Strišković misu je slavio uz koncelebraciju duhovnika đakovačkog Bogoslovnog sjemeništa, vlč. mr. Stjepana Matezovića te domaćeg župnika vlč. Miru Tomasa.

U svojoj homiliji vlč. Strišković osvrnuo se na iskustvo apostola iz evanđelja, koji su proživljavali „ono što i sami proživljavamo. Osjećamo strah i nesigurnost i ne usudimo se to ni reći naglas. Učenici su se našli u velikoj oluji, opasnost i valovi su sve veći, a i strah je sve veći. Strah da ne izgube svoj, ali i Isusov život“. Rekavši kako su i naši životi često prepuni raznih valova i oluja, borbi, s vrlo malo mira, vlč. Strišković istaknuo je kako su apostoli sve svoje situacije stavili u molitvu i zaziv Gospodinu „jer ako oluje ne pretvorimo u molitvu, one neće postati put do Boga. ‘Pomozi! Spasi me!‘ Tada se naša vjera pokazuje najiskrenijom, a molitva je tada najgorljivija.“

Vlč. Strišković na kraju je potaknuo prisutne da poput apostola predaju svoje oluje u Isusove ruke da ih on vodi i uči pouzdanju u njegovu volju. Makar izgledalo kao da spava i šuti, „u Isusovoj tišini raste povjerenje u njega, da je on tvoj i moj Bog i da je jači i veći i od tvoje i od moje oluje života“.

Na kraju misnog slavlja vlč. Strišković podijelio je zajednički i pojedinačni mladomisnički blagoslov, a zatim je u samostanskoj govornici susreo zajednicu karmelićanki. Istoga prijepodneva zajednicu je posjetio umirovljeni apostolski nuncij Nikola Eterović u pratnji vlč. Nikole Klemena. Nadbiskup Eterović zahvalio je sestrama za molitvenu blizinu, posebno za vrijeme služenja kao nuncij u Njemačkoj. U Njemačkoj je proveo 13 godina, a kada je započinjao službu je zajedno s tadašnjim ordinarijem nadbiskupom Marinom Srakićem prvi put posjetio samostan sestara. Ovoga puta mons. Eterović zajednici je u molitve preporučio napose dvije stvari: molitva za jedinstveno Crkve i mir u svijetu, prenosi Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.