Svečano misno slavlje predvodio je umirovljeni apostolski nuncij nadbiskup Nikola Eterović, u zajedništvu s rektorom Nacionalnog svetišta i bazilike svetog Josipa mons. Antunom Senteom, povjerenikom za posvećeni život Zagrebačke nadbiskupije fra Jurom Šarčevićem, OFMCap. te duhovnicima Molitvenih vjenčića.

U središtu homilije nadbiskupa Eterovića bile su dvije osobine sv. Josipa: pravednost i šutnja koja se očituje u djelima ljubavi. Podsjetio je da evanđelja nisu zabilježila nijednu Josipovu riječ, ali svjedoče o njegovim brojnim djelima u službi Isusa i Marije. Upravo je zato Josip uzor svakom kršćaninu u življenju vjere i preuzimanju odgovornosti za povjerene mu osobe.

Tumačeći evanđeoski opis Josipa kao pravedna čovjeka, propovjednik je istaknuo da njegova pravednost nadilazi izvanjsko izvršavanje Zakona. Josip Božji zakon živi punim srcem. U trenutku dvojbe, kada doznaje da je Marija trudna, ne želi je izvrgnuti sramoti ni životnoj opasnosti. Nakon anđelove objave s vjerom prihvaća Božju volju te, nadvladavši osobne dvojbe, preuzima odgovornost za zaštitu Isusa i Marije.

„Sv. Josip nam daje zoran primjer kako i mi moramo biti pravedni: živjeti po Božjem zakonu, kojega je Isus Krist sintetizirao u Zakon ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu“, poručio je nadbiskup.

Pozvao je okupljene da u svjetlu Božjih zapovijedi preispitaju osobni i društveni život. Istaknuo je da stavljanje Boga na prvo mjesto donosi manje nesloge, korupcije, krađe, zavisti, ogovaranja i lažnih optužbi, a više međusobnog poštovanja bračnih drugova, odgovornosti u odgoju djece, skrbi za siromašne i ljude na rubu društva te brige za zajednički dom svih ljudi.

Govoreći o Josipovoj šutnji, nadbiskup Eterović naglasio je njezinu djelatnost. Josip je u odlučujućim trenucima života Svete obitelji osiguravao zaštitu, uzdržavanje i odgoj, slušajući i slijedeći Božju volju. Od putovanja u Betlehem i bijega u Egipat do povratka u Nazaret, njegova je ljubav bila vidljiva u odgovornosti, radu i požrtvovnosti.

„U šutnji svetoga Josipa možemo otkriti ljepotu svakodnevnog služenja u okviru obitelji, u malim stvarima, koje obilježene ljubavlju postaju velike u ljudskim, ali posebno u Božjim očima“, istaknuo je propovjednik. Josipovu šutnju opisao je kao izraz poniznosti i strpljenja, obavljanja dužnosti bez nervoze, vike, svađe, samoopravdavanja i traženja slave.

Tu je poruku povezao sa suvremenim životom, u kojem mnoštvo zvukova, informacija i vijesti često odvlači pozornost od bitnoga. Podsjetivši koliko je teško provesti i nekoliko sati bez mobitela, naglasio je potrebu za trenucima tišine koji omogućuju unutarnji mir, susret s Bogom i bližnjima te duhovni rast. U naviještanju evanđelja, poručio je, osobito mjesto pripada svjedočanstvu života.

Nadbiskup je podsjetio na sv. Josipa kao zaštitnika hrvatskoga naroda i sveopće Crkve. Spomenuo je njegov izbor za zaštitnika Hrvatske u Hrvatskom saboru 1687., na prijedlog zagrebačkog biskupa Martina Borkovića te proglašenje karlovačke crkve svetog Josipa Nacionalnim svetištem 1987. godine.

Govoreći o povezanosti sv. Josipa s Drugim vatikanskim koncilom, podsjetio je na doprinos hrvatskih biskupa, osobito biskupa Petra Čule u uvrštavanju Josipova imena u Rimski kanon. Spomenuo je i misno slavlje na staroslavenskom jeziku koje je pred koncilskim ocima predvodio šibenski biskup Josip Arnerić. Pozvao je na prihvaćanje i življenje koncilskih odluka prema slovu i duhu dokumenata, u zajedništvu s Rimskim biskupom.

Istaknuo je i vrijednost očuvanja hrvatske staroslavenske i glagoljaške vjerske i kulturne baštine te doprinos Staroslavenskog instituta u Zagrebu, kojemu je izrazio potporu u nastavku njegove djelatnosti.

Homiliju je zaključio pozivom na molitvu za jačanje vjere, mir i jedinstvo Crkve i hrvatskoga naroda te mir u svijetu, osobito u Ukrajini i na Bliskom istoku. Okupljene je potaknuo i na molitvu za Svetoga Oca, završivši zazivom: „Sveti Josipe, vjerni čuvaru Svete Obitelji i Katoličke crkve, moli za nas, moli za hrvatski narod i za sve narode svijeta.“

Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor Župe Bezgrješnog Srca Marijina s Jordanovca u Zagrebu pod ravnanjem Nikoline Virgej Pintar, uz orguljsku pratnju Petre Hrvačić.

Na završetku misnog slavlja nadbiskup Eterović blagoslovio je škapulare svetoga Josipa, koje ručno izrađuju sestre karmelićanke iz Brezovice.

U znak zahvalnosti za predvođenje slavlja nadbiskupu Eteroviću darovana je Plaketa Nacionalnog svetišta svetog Josipa, djelo umjetnice Lidije Maček Stanić.

Hodočasnički dan počeo je jutarnjim dočekom, a tijekom prijepodneva vjernici su imali prigodu pristupiti sakramentu pomirenja. Misnom slavlju prethodila je zajednička pobožnost svetom Josipu.

Nacionalno svetište i bazilika svetog Josipa za hodočasnike je osiguralo ručak, koji je bio prigoda za druženje i susrete članova različitih vjenčića. Susret je zaključen euharistijskim klanjanjem koje je predvodio župni vikar u Nacionalnom svetištu i bazilici sv. Josipa vlč. Ivan Iviček.