Katehetska škola otvorena je molitvenim uvodom i pozdravnim govorima. Predavače i odgojitelje u vjeri u predškolskim ustanovama pozdravio je predstojnik Nacionalnoga katehetskog ureda mons. dr. Ivica Pažin, ujedno moderator skupa, izražavajući dobrodošlicu te predstavivši temu „Vjerski odgoj djece rane dobi“. Pozdravne riječi uputila je i viša savjetnica za vjeronauk u Agenciji za odgoj i obrazovanje mr. Gordana Barudžija uime ravnateljice Agencije za odgoj i obrazovanje dr. Dubravke Brezak Stamać.

Virtualni skup pozdravio je zatim predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, zahvaljujući svima koji su pridonijeli njegovoj organizaciji, te izrazio osobitu radost zbog teme „Vjerski odgoj djece rane dobi”, istaknuvši: „Razmišljati o ‘Bogu u jaslicama’, o najranijem iskustvu Boga u životu jednoga djeteta, sve tamo od rođenja pa do treće ili četvrte godine života, nevjerojatno je bogata pustolovina, koja se, osim u obitelji, događa i u susretu između vas, odgajateljica i malene djece.” Podsjetio je pritom da je „sva pripovijest o kršćanstvu započela djetetom u jaslicama.”

Vjera je za maleno dijete doista „okus vječnoga“; ono pronalazi svoj izvor religioznosti i vjerskoga u doživljaju, u iskustvu, rekao je nadbiskup, dodavši da kakav pak „okus ima vječnost, tu znatiželju u njemu budi, ali i ispunja njemu najbliža osoba. Nekada su to roditelji, nekada vi, odgajateljice.” Nadbiskup je pojasnio da njihovo iskustvo povezanosti s djetetom, utemeljeno na beskrajnom povjerenju, djetetovu svijetu daje lice i glas te poručio da „dijete treba uzore”, one koje će „svojim vanjskim ponašanjem imitirati, ali i one, čiji će ‘unutarnji svijet’, onaj duhovni, početi slijediti.”

Nadbiskup Hranić istaknuo je da to pred sve, a osobito odgajateljice, postavlja odgovornu i veliku zadaću, te izrazio nadu da će im ova Katehetska škola pomoći u sagledavanju mogućnosti kako na najbolji način biti prvi svjedok onoga vjerskoga u životu djeteta, jer po njima „u život djeteta ulazi vječnost, ulazi Bog”.

U svijetu u kojemu živimo na mjesto Boga postavljena su neka druga božanstva, čime zadaća vjerskih odgajatelja i odgajateljica još više dobiva na važnosti, upozorio je nadbiskup Hranić te poručio: „Ne smijemo dopustiti da dijete ostane uskraćeno za ‘okus vječnoga’. Valja nam pronalaziti i stvarati mogućnosti kako ući i na koji način djelovati u predškolskim ustanovama, štoviše: već u jasličkoj dobi!”

Dr. sc. Teuta Rezo s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu održala je predavanje „Religiozno-pedagoške pretpostavke za odgoj djeteta rane dobi“. Predavačica je u izlaganju pokušala odgovoriti na nekoliko pitanja: Trebaju li djeca vjeru? Zašto je vjera važna za svako dijete i koji je to cilj vjerskog odgoja djece rane dobi? Dr. sc. Rezo istaknula je da je s religiozno-pedagoškog gledišta važno staviti dijete u središte promišljanja o ulozi rasta i razvoja djeteta u cjelovitosti njegova bića, s posebnim pogledom na odgoj u vjeri i značenje vjere u sazrijevanju djeteta kao ljudske osobe. Pojasnila je da svako dijete može rasti i razvijati se samo u odnosu, a to je zbog činjenice da je odnos koji ima s roditeljima i bliskim osobama temeljan za njegov razvoj, pa tako i razvoj u vjeri. Dijete doslovno upija odnose u koje je uronjeno i prije nego li je došlo na svjetlo dana. U tom kontekstu događa se i djetetov odnos s Bogom. Spoznaja Boga prvenstveno se događa unutar ljudskih odnosa, stoga je od iznimne važnosti njegovati iskustvo privrženosti, naklonjenosti, brige i pažnje prema djeteta od najranije dobi. Tu se može govoriti o osjećaju „prapovjerenja“ kao iskustvu vjere i bezuvjetne prihvaćenosti i voljenosti. Takva će ga iskustva, primjerena njegovim potrebama, voditi do iskustva i odnosa s Bogom. Razvoj djetetova vjerskog osjećaja, dakle ne izdaje čovjeku narav, već je u potpunosti poštuje, protumačila je dr. Rezo.

Istaknula je da se vjerski odgoj djece rane dobi odvija svakodnevno, nenametljivo i jednostavno. Dijete usvaja i upija opažajući bliske osobe s kojima gradi odnos i povjerenje, a osobito su važni jednostavni i svakodnevni rituali, koji daruju sigurnost i stabilnost poticajnog okruženja za dijete. Neki mogući rituali su: blagoslov kod dolaska ili odlaska djeteta u vrtić, prije jela, prije poslijepodnevnog odmora, zatim kratka molitva prije i poslije objeda, ili uslijed neke okolnosti koje donosi život u vrtiću ili mali molitveni osvrt uz razgovor što pridonosi osjećaju naklonjenosti i zaštićenosti za dijete. Putem takvih iskustava dijete pronalazi samoga sebe, stvara pozitivnu sliku o sebi, utvrđuje se kao osoba i uspostavlja dobre odnose s drugima i svijetom koji ga okružuje, navela je dr. Rezo. Pojasnila je da djeca imaju svoje potrebe i svoja pitanja od najranije dobi. Često su to vrlo duboka, egzistencijalna pitanja koja uvlače u igru pitanje smisla života i svega povezano s njim (tko sam, odakle dolazim, zašto me uopće ima…?). Izgrađujući odnosi i upućivanje na odnos s Bogom otvaraju za dijete nove horizonte i vidike, koji se kroz život, sukladno dobi, proširuju i produbljuju te postaju blagotvoran izvor snage, orijentacije, utjehe, motivacije učiti vježbati se suočiti sa životom u svoj njegovoj realnosti, ali i s onim stvarnostima koje ga nadilaze. Odnos s Bogom najveća je vrijednost koju vjerski odgoj donosi djetetu. Njega otvarati, graditi i pratiti dijete na tom putu najvrjedniji je zadatak svih koji su na različite načine uključeni u odgoj najmlađih, zaključak je predavanja dr. Rezo.

„Ozračje u vrtiću kao čimbenik odgoja u vjeri djeteta rane dobi“ bila je tema predavanja Maje Kaštelančić Perišić, mag. paed. Istaknula je da rad s djecom rane dobi za svakog odgojitelja predstavlja iznimnu odgovornost, ali i veliki izazov. Pojasnila je da istraživanja potvrđuju kako je upravo razdoblje od rođenja do treće godine života vrijeme najintenzivnijeg učenja i razvoja djeteta. Kako bi se djetetu osigurao cjelovit razvoj, poželjno je već u ovoj dobi započeti i odgoj u vjeri. Odgojem u vjeri njeguje se i razvija religiozna dimenzija djeteta, osposobljavajući ga, primjereno dobi, za otkrivanje, prihvaćanje i življenje autentičnih vrednota Evanđelja u odnosu na sebe, drugoga te na poseban način Boga. U skladu s tim, odgojitelj planira odgojno-obrazovni proces usmjeren na dijete i kreira ozračje u dječjem vrtiću. Pri tome su podjednako važna njegova profesionalna znanja i vještine kao i autentično svjedočenje vjere, navela je Kaštelančić Perišić.

Pojasnila je da u stvaranju ozračja koje odgovara djeci rane dobi, valja imati na umu kako djeca ove dobi za svoje učenje i razvoj koriste sve svoje osjete pa zbog toga svi dijelovi okruženja utječu na informacije i poruke koje primaju: prostorno-materijalno i socijalno okruženje te vođenje dječjeg vrtića. Istaknula je da odgoj u vjeri nalazi opravdanje ako ga dijete prima u poticajnom i podržavajućem okruženju s jasnim vjerskim doživljajem svijeta. Dok prostorno okruženje vrtića treba biti ugodno i što više nalikovati obiteljskom, socijalno okruženje vrtića se treba temeljiti na demokratičnim osnovama, a u odnosima među svim sudionicima se ogledati kršćanska uvjerenja. Kaštelančić Perišić istaknula je da višegodišnje iskustvo rada u skupini rane dobi te njegovo praćenje i vrednovanje pokazuje da se djeci rane dobi može ponuditi većina tema iz priručnika „Njihovo je kraljevstvo nebesko“, autorica B. Blažević i K. Pišković, uz prilagodbu prostora, materijala i aktivnosti djetetovom iskustvu i mogućnostima. Izdvojila je sklop aktivnosti o Dobrom pastiru kao omiljen među generacijama djece i kao model uloge odgojiteljima u vjeri.

Uslijedila je tematska rasprava koju je moderirao dr. Pažin.

U poslijepodnevnom dijelu programa bit će prikazani primjeri dobre prakse. Dječji vrtić Cvjetnjak ima temu „Programski sadržaji: Stvaranje svijeta, Dobri Pastir, Korizma, Uskrs, Marija-Isusova i naša majka“, DV Blažena Hozana „Tko stvori ovu našu zemlju“; DV Jordanovac „Integracijski elementi vjerskog odgoja djece rane dobi u Program vrtića“, DV svete Male Terezije „Molitva djeteta rane dobi“, DV Sunčev sjaj-Nazaret „Susret Boga i djeteta rane dobi“, DV Sv. Josipa „Susret Boga i djeteta rane dobi“, DV Dobri „Vrtić-mjesto sigurnosti, topline i ljubavi kao preduvjet duhovnog razvoja djeteta rane dobi“.