Nadbiskup Hranić: Ne smijemo dopustiti da dijete ostane uskraćeno za „okus vječnoga“

Drage odgajateljice i dragi odgajatelji u vjeri u predškolskim ustanovama, uvažene predavačice i sudionice u dijelu Katehetske škole pod nazivom Primjeri dobre prakse, poštovane i drage predstojnice i predstojnici biskupijskih katehetskih ureda, prečasni gospodine predstojniče NKU HBK i viša savjetnice za predškolski vjerski odgoj, poštovani predstavnici crkvenih medija!

Veliko mi je zadovoljstvo na početku ove Katehetske jesenske škole pozdraviti sve vas prisutne, koji ste se – iz različitih mjesta Hrvatske –  „ulogirali“ na jedno mjesto, pripremljeno danas samo za nas. Premda je to mjesto „virtualno“, vjerujem da ćemo, okupljeni oko današnjega sadržaja i svjedočanstava dobrih primjera, iskusiti blizinu i radost zajedničkog druženja, ali i učenja. Na toj mogućnosti, od srca zahvaljujem onima, koji su velikodušno pripremili i organizirali ovu Katehetsku školu. Osim što im zahvaljujem, rado ih i pozdravljam: najprije poštovanu mr. Gordanu Barudžija, višu savjetnicu za vjeronauk u Agenciji za odgoj i obrazovanje, suorganizatoricu ovoga skupa. Iskreno je molim da moje riječi zahvale i pozdrava proslijedi cijenjenoj ravnateljici Agencije za odgoj i obrazovanje, dr. Dubravki Brezak Stamać.

Na svemu učinjenom zahvaljujem, a istodobno i pozdravljam, i poštovanu gđu Brankicu Blažević, višu savjetnicu za predškolski vjerski odgoj pri Nacionalnom katehetskom uredu Hrvatske biskupske konferencije. Lijepo je da tjedan, koji je započela svojim rođendanom, završavamo danas svi zajedno okupljeni oko nje i s njom. Vjerujem da Vam, poštovana gđo Brankice, uime svih sudionika smijem zaželjeti sve najbolje povodom Vašega rođendana. Čestitam! Konačno, pozdravljam i predstojnika NKU mons. dr. Ivicu Pažina te zahvaljujem suradnicima NKU HBK, kao i Generalnom tajništvu HBK, koji su nam, kako u tehničkom tako onda i u sadržajnom smislu,  omogućili da današnji dan provedemo zajedno.

Moram priznati da me je obradovala tema ove Katehetske jesenske škole: Vjerski odgoj djece rane dobi. Naime, razmišljati o „Bogu u jaslicama“, o najranijem iskustvu Boga u životu jednoga djeteta, sve tamo od rođenja pa do treće ili četvrte godine života, nevjerojatno je bogata pustolovina, koja se, osim u obitelji, događa i u susretu između vas, odgajateljica i malene djece. Zar nije upravo početak ove Katehetske škole, koja se želi baviti iskustvom Boga u najranijem djetinjstvu, prekrasan trenutak za sjetiti se da je sva pripovijest o kršćanstvu započela djetetom u jaslicama. Maleno dijete postalo je znakom Božje ljubavi za svijet! Bog je odlučio postati upravo djetetom kako bi (još jednom) u prijateljevanju s čovjekom privukao njegovu pozornost.

Svjesni da bi prije nekoliko desetljeća mnogima bilo upitno uopće razmišljati o toj temi. No, zahvaljujući religijskoj pedagogiji i katehetici, još i više, različitim disciplinama psihologije i pedagogije, pred nama se otkriva svijet pun simbolike i znakova, pun života, koji je, kako će reći Marija Montessori, svakodnevno rađanje novoga. Tko je dijete? Ono je zaigrano znatiželjan; raduje se svakom otkriću novoga; pozorno na sve i u toj pozornosti neusredotočeno; lako se oduševljava, još se brže naljuti; želi sve okusiti, ali ako mu se ne sviđa i baciti; rado pobjeđuje. I puno je povjerenja! Koliko samo stvarnosti i obilježja, koja nas iznova mogu poučavati kako živjeti s Bogom, kako živjeti s čovjekom!

Vjera je za maleno dijete, smijemo tako ustvrditi, doista „okus vječnoga“. Ono, koje najprije svijet otkriva usnama i okusom, pronalazi svoj izvor religioznosti i vjerskoga u doživljaju, u iskustvu – jedinom pravom govoru na početku života. Kakav okus ima vječnost, tu znatiželju u njemu budi, ali i ispunja njemu najbliža osoba. Nekada su to roditelji, nekada vi, odgajateljice. Iskustvo povezanosti vas i djeteta, utemeljeno na beskrajnom povjerenju, je ono što djetetovu svijetu daje lice i glas. Dijete treba uzore! Najprije one, koje će svojim vanjskim ponašanjem imitirati, ali i one, čiji će „unutarnji svijet“, onaj duhovni, početi slijediti. Pred sve nas, a posebno pred vas, drage odgajateljice, sve to postavlja odgovornu i veliku zadaću. Poznavajući vas, vaš entuzijazam, koji je – među ostalim – za mnoge od vas, koje ste se prošlih nekoliko mjeseci doškolovale na našim crkvenim obrazovnim ustanovama okrunjen dobrim plodovima, na čemu vam od srca čestitam, uopće ne sumnjam da ćete ovaj dan iskoristiti za sagledavanje mogućnosti kako na najbolji način biti prvi svjedok onoga vjerskoga u životu djeteta. Prvi svjedok! Po vama, drage odgajateljice, u život djeteta ulazi vječnost, ulazi Bog.

Svjesni smo činjenice, kako je rekla jedna talijanska pedagoginja Rizzuto, da je za dijete Bog poput lutke koju ono nosi ispod pazuha. Doći će dan kad će dijete lutku odbaciti, ali umjesto lutke Bog će dobiti novo lice, novi govor, dijete će ga drukčije doživljavati. Tako bi trebalo biti. No, na putu, na kojemu je svijet u kojemu živimo odavno Boga odbacio poput nepotrebne mu lutke, a na njegovo mjesto postavio neka druga božanstva, naša zadaća kao vjerskih odgajatelja i odgajateljica još više dobiva na važnosti. Ne smijemo dopustiti da dijete ostane uskraćeno za „okus vječnoga“. Valja nam pronalaziti i stvarati mogućnosti kako ući i na koji način djelovati u predškolskim ustanovama, štoviše: već u jasličkoj dobi!

Svima vama, drage odgajateljice i dragi odgajatelji, koji pokušavate iz godine u godinu provoditi vjerski odgoj, koji se i sami obrazujete na našim crkvenim učilištima, koji kako u poludnevnim tako i u cjelodnevnim programima čuvate to prijateljstvo između Boga i čovjeka koje je započelo već u jaslicama (onim Božjim, ali i onim dječjim), zahvaljujem uime svih nad/biskupa Hrvatske biskupske konferencije. I u njihovo, ali i u svoje ime, vas molim, ne odustajmo zajedno od te zadaće i poziva koji nam je udijeljen.

Zahvaljujući vam svima, organizatorima, predavačima, i vama sudionicima ove Škole na svemu što činite za rani i predškolski vjerski odgoj, molim Gospodina da nas blagoslovi te da nam ovaj dan učini novim plodnim početkom susreta s Njim (poput onoga u jaslicama)! Hvala na pozornosti!

✠ Đuro Hranić, nadbiskup đakovačko-osječki, predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju