Predavač je istaknuo važnost razumijevanja četiri načela vezana uz izgradnju društvenog suživota prema papi Franji. Ta su načela opisana u Apostolskom nagovoru o evangelizaciji u suvremenom svijetu pape Pavla VI. (EG u br. 221-237). Istaknuo je jedno načelo: cjelina nadilazi dio u čijem je središtu shvaćanje društva kao poliedra što omogućava suživot polarnosti u kojima se shvaćanje centra i margine svodi na minimum. 

Papa Franjo crpi takvo shvaćanje društva kao poliedra iz razumijevanja Crkve kao poliedra na tragu Tuebingenške teološke škole (nadahnute filozofijom njemačkog idealizma), a onda Przyware, Guardinija i drugih. Nadalje, papa Franjo smatra da je model poliedra vrlo važan i u kontekstu enciklike Fratelli tutti.  U FT 145 ponavlja EG 236, ali temu dodatno razrađuje u FT 215 u kontekstu govora o „novoj kulturi“: „Poliedar predstavlja društvo u kojem razlike supostoje nadopunjujući se, obogaćujući i osvjetljavajući se međusobno, premda to za sobom povlači rasprave i podozrivosti.” 

Sudionicima Katehetske škole iznijeta su promišljanja o tome koje bi bile prednosti, a koji nedostaci razumijevanja društva u našem lokalnom kontekstu, npr. vrlo konkretno: znače li zapadni globalni trendovi to da mi u našem lokalnom kontekstu njih nužno trebamo prihvatiti i podržavati? To bi bio model kugle koja ima jedno središte prema kojem smo svi usmjereni. 

‘Što bi to konkretno za nas značilo, upitao je predavač i zaključio: ‘Treba biti svjestan vlastitog identiteta kako bi se kroz sučeljavanje ili kroz dijalog suprotnosti sjedinile, a opet ne bi nestale. U poliedru se radi o tome da centar i periferija kao kategorije nestaju i dolazimo u jedan novi proces. To nije rekao papa Franjo, ali je to možda moguće rješenje za shvaćanje društva. Što bi to konkretno značilo za hrvatski narod? Sve što dolazi sa zapada, istoka ili bilo koje druge strane svijeta ne mora nužno značiti da je to dobro za središnju Europu, jer smo mi svjesni onoga što mislimo i što smatramo da je najvažnije i najbolje za nas i naš hrvatski, slavonski i mediteranski, kontekst. Ako bismo pokušali tumačiti neku uputu ili direktivu koja dolazi izvana, ne samo iz Europske unije, mi to trebamo uzeti s rezervom.  Mi znamo što je za, u našem kontekstu naše plohe unutar poliedra, važno i taj način, to shvaćanje direktiva koje dolaze u bilo koju zemlju, to zapravo dolazi iz tog modela, koji je nadiđen ili bi barem bilo dobro da je nadiđen, centra i periferije. Dakle, on ne postoji više. Znamo koliko smo važni, znamo koliko smo vrijedni, znamo koja je naša uloga u čitavom ovom poliedru i ne želimo više funkcionirati na principu kugle koja ima samo jedan centar ili na principu nekih drugih geometrijskih tijela koja imaju više centara.  Mi smo u tom kontekstu sami sebi i centar i periferija.’