Nakon večernje mise, dr. sc. Šimić je susret otvorio molitvom i čitanjem ulomka o ozdravljenju uzetoga (Iv 5, 1-18) koji ukazuje kako „Isus nije čudotvorac nego Lijek i istinski Hram“ i sve što Isus iz Nazareta čini u susretu s čovjekom otkriva da „On jest Riječ i ono što čini je zapravo riječ-čin (sakrament)“, počev od prvoga od sedam znamenja – u Kani Galilejskoj (Iv 2, 1-12), drugog znamena vjere u Isusa na primjeru ozdravljenja sina kraljeva službenika (Iv 4, 43-54) te trećeg u  ozdravljenju uzetoga.

„Evanđeoski izvještaj ima dva dijela, prvi do 10. retka – ozdravljenje uzetoga, i drugi od 10. do 18. retka – rasprava između Isusa i Židova. Iako se na prvi pogled čini da ova dva dijela nisu usko povezana, povezuje ih iscijeljeni čovjek i, dakako, Isus. Tekst počinje riječima: ‘Nakon toga…’ Naime, Isus je po povratku iz Judeje u Kanu Galilejsku ozdravio sina kraljeva službenika. Zatim dolaze riječi: ‘bijaše blagdan’ – vjerojatno blagdan Pedesetnice (riječ je o 50 dana nakon Pashe; prvotno je to bio blagdan žetve. Spominje se i mjesto znamenja – Bethzatha. Riječ je o kupalištu sastavljenom od dva bazena razdvojena trijemovima. Bitno je značenje riječi Bethzatha – kuća milosrđa. Ljudi su vjerovali da bi anđeo dolazio i uzbibao vodu pri čemu je onaj tko prvi uđe u uzbibanu vodu ozdravio. Oko vode je, jasno, bilo mnoštvo hromih, uzetih, slijepih, bolesnih. Promotrimo Isusa: On ne izbjegava ‘teške’ situacije. Prilazi upravo čovjeku koji je zbog uzetosti, a i vremena provedena u bolesti (38 godina trpi od svoje bolesti), vjerojatno gubio svaku nadu, bio bez nade. Posebno je zanimljiv Isusov zahvat u situaciju ovog rezigniranog bolesnika – Isus ga, naime, pita: ‘Želiš li ozdraviti?’ Kolikogod čudno, upravo Isus ovim pitanjem zadire u srž uzetosti ovoga čovjeka. Naime, bolesnik ne odgovara da želi ozdraviti, već izriče razlog svoje uzetosti: ‘Gospodine, nemam nikog’. Podsjećam, u pastoralnoj konstituciji Gaudium et spes (hrv. Radost i nada) stoji: ‘Čovjek je po svojoj najdubljoj naravi društveno biće i bez odnosa s drugima ne može ni živjeti ni razviti svoje sposobnosti’ (br. 12.). Naime, čovjek je biće odnosa, a odnos je zapravo ljubav. Uzeti svojim odgovorom kaže da nema mogućnosti razvijati sebe. Mi često zapravo ne želimo ozdraviti od svojih ‘uzetosti’ jer svojim pseudo-bolestima želimo izmamiti sažaljenje, pažnju, brigu, sućut, ljubav. Želimo li mi biti zdravi da bismo se darivali, služili, ljubili? Isus kaže čovjeku: ‘Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!’ Uzeti više nema razloga ne ustati jer je sada Isus tu. Sam Isus je lijek! On nije čudotvorac! Bog gleda na nas, kao što je Isus (po)gledao na uzetoga i učinio znamen – izliječio“, rekao je predavač.

U razgovoru s vjernicima pojašnjeno je zašto je drugi dio ulomka (Iv 5, 10-18) veoma znakovit kroz raspravu oko počinka u subotu, odnosno u danu svetkovanja subote (šabat; sedmi dan u tjednu kojim se slavi stvaranje i Jahvin savez sa Židovima) posvećene molitvi i učenju Tore.

„Drugi dio teksta započinje riječima: ‘Toga dana bijaše subota.’ Subota, šabat je prostor Božjeg milosrđa, vrijeme kada Bog grli, ozdravlja. Ozdravljeni, začudo, nije znao tko je Isus, tko je onaj koji mu je rekao: ‘Uzmi svoju postelju i hodaj’… I danas Isus ozdravlja. Isus nikada ne veže ljude za sebe. On je skrovit, diskretan, otajstven. Što je skandalozno u Isusu? Ozdravlja u subotu. Isus svojim znamenjem govori, u Isusu iz Nazareta je živa Riječ. Isus nije dokinuo zakon, već ga ispunja; Sin čovječji je Gospodar subote, ispunjenje šabata. Ozdravljeni se nalazi u Hramu, dakle Isus ga je, očito, vratio u zajednicu, mjesto gdje može služiti u ljubavi i darivanju. Tu ozdravljeni ponovno susreće Isusa“, rekao je dr. sc. Šimić.

U razgovoru s prisutnima istaknuo je kako je važno susresti Isusa, ali iz primjera uzetoga i ozdravljenog u susretu s Isusom, razabire se da susret ne znači poznavanje. „Prava vjera je ljubav prema Isusu, (u)poznavanje Isusa kroz njegovu Riječ, djelovanje i u znamenju. Valja nam uzeti Evanđelje i pokušati se svakodnevno vratiti izvoru vjere, čitati Pisma s Crkvom, osobno razmatrati Božju riječ i ne svoditi vjeru na osobni doživljaj već u Isusu tražiti ključ za Riječ“, poručio je dr. sc. Šimić na kraju završivši susret s vjernicima zajedničkom zahvalnom molitvom.