Katoličke škole, načela katoličkog odgoja i obrazovanja

1. U tijeku ovoga niza pohoda ad limina, biskupi iz Sjedinjenih Američkih Država dali su novo svjedočanstvo dubokog osjećaja zajedništva američkih katolika s Petrovim nasljednikom. Već od početka svoje papinske službe doživio sam tu blizinu, te duhovnu i materijalnu potporu tolikih osoba iz vašeg naroda. U dobrodošlici, biskupima iz crkvenih pokrajina Chicaga, Indianapolisa i Milwaukeea, izražavam još jednom vama i svekolikoj Crkvi u vašoj zemlji srdačnu zahvalnost: “Doista, svjedok mi je Bog – komu duhom svojim služim u Evanđelju Sina njegova – da vas se u svojim molitvama neprekidno spominjem” (Rim 1,9). Nastavljajući razmišljanje započeto s prethodnim skupinama biskupa o obnovi crkvenoga života u svjetlu II. vatikanskog koncila i s obzirom na izazov evangelizacije s kojom se moramo sučeliti uoči sljedećega tisućljeća, danas želim govoriti o nekim oblicima vaše odgovornosti obzirom na katolički odgoj.
2. Od prvih godina američke republike, kad je nadbiskup John Carrol ohrabrio odgojni poziv svete Elizabete Ane Seton i osnovao prvi katolički odgojni zavod nove države, Crkva u Sjedinjenim Američkim Državama duboko se zauzela za odgoj na svim razinama. Više od dvjesto godina katoličke osnovne, srednje i više škole te sveučilišta bili su bitni za odgoj različitih katoličkih naraštaja i za poučavanje vjerskih istina, promičući poštovanje osobe i razvijajući moralni značaj svojih učenika. Stavili su u službu cijeloga američkog društva svoje znanstvene odlike i svoj uspjeh u pripremanju mladih za život. U približavanju trećemu kršćanskom tisućljeću, upozorenje II. vatikanskog koncila na velikodušnu zauzetost u katoličkom odgoju mora biti ostvareno još potpunije (usp. Gravissimum educationis, 1).
Neka druga područja katoličkog života u Sjedinjenim Američkim Državama trebaju vodstvo biskupa za svoje ponovno potvrđivanje i obnovu. Svaka obnova te vrste zahtijeva jasan pojam o odgojnoj zadaći Crkve, koja sa svoje strane ne smije biti odvojena od Gospodinova poslanja naviještati Evanđelje svim narodima. Poput drugih odgojnih ustanova, katoličke škole prenose znanje i promiču ljudski razvoj svojih učenika. Ipak, kao što je Koncil istaknuo, katolička škola čini i više: promiče “ambijent koji će biti prožet duhom evanđeoske slobode i djelatne ljubavi. Ona pomaže mladim ljudima da u izgradnji svoje osobnosti rastu u duhu novoga stvorenja, što su postali na krštenju” i “usmjerava cijelu ljudsku kulturu prema poruci spasenja, tako da svjetlo vjere obasjava spoznaje o svijetu, životu i čovjeku, koje učenici postupno stječu” (ondje, 8). Zadaća katoličke škole je cjelovit odgoj učenika, da bi bili vjerni svom položaju Kristovih učenika i djelotvorno radili za evangelizaciju uljudbe i za zajedničko društveno dobro.
3. Katoličko obrazovanje ne nastoji samo prenositi činjenice, nego također prenosi dosljedno i cjelovito shvaćanje života u uvjerenju da istine sadržane u tom shvaćanju oslobađaju učenike u najdubljem značenju ljudske slobode. U svom nedavnom dokumentu Katolička škola na pragu trećega tisućljeća, Kongregacija za katolički odgoj upozorila je na važnost prenošenja znanja u sklopu kršćanskog shvaćanja svijeta, života, uljudbe i povijesti: “U katoličkim školama nema podjele između vremena za učenje i vremena za odgoj, između stjecanja predodžbi i rasta u mudrosti. Pojedini predmeti ne predstavljaju samo znanje koje treba steći, nego vrijednosti koje treba usvojiti i istine koje treba otkriti” (br. 14).
Najveći izazov s kojim se katoličko obrazovanje treba danas u Sjedinjenim Američkim Državama sučeliti, i istodobno najveći prinos koji on, ako je doista katolički, može ponuditi američkoj uljudbi, sastoji se u vraćanju u tu uljudbu uvjerenja da ljudska bića mogu shvatiti stvarnu istinu i u shvaćanju te istine mogu spoznati svoje dužnosti prema Bogu, prema sebi i prema bližnjemu. U sučeljavanju s tim izazovom, katolički će odgojitelj slušati jeku Kristovih riječi: “Upoznat ćete istinu, i istina će vas osloboditi” (Iv 8,32). Suvremenom je svijetu žurno potrebna služba odgojnih ustrojstava da podupru i naučavaju tu istinu koja je temeljna vrijednost bez koje sloboda, pravednost i ljudsko dostojanstvo izumiru (usp. Veritatis splendor, 4).
Odgajati u istini, pravoj slobodi i evanđeoskoj ljubavi središte je crkvenoga poslanja. U uljudbenom ozračju u kojem živimo, u kojem se etička načela često smatraju pitanjem osobnih sklonosti, katoličke škole imaju temeljnu zadaću odgovoriti na zahtjeve istine (usp. Veritatis splendor, 84). Poštovanje koje katoličke, osnovne i srednje škole uživaju, navodi da se njihova zadaća u prenošenju etičke mudrosti sastoji u susretanju s uljudbenom potrebom u vašoj zemlji. Primjer biskupa i pastira koji su, uz potporu katoličkih roditelja, ustrajali u vodstvu na tom polju, trebao bi ohrabriti svačije napore u promicanju nove zadaće i novoga rasta. Činjenica da su neke biskupije uključene u program podizanja škole, važan je znak životnosti i velike nade za budućnost.
4. Prošlo je već gotovo dvadeset i pet godina otkako je vaša biskupska konferencija objavila dokument Poučavati poput Isusa, koji je još danas veoma važan. On ističe važnost jednoga drugog oblika katoličkog odgoja: “Više od bilo kojega drugog odgojnog nacrta što ga Crkva promiče, katolička škola ima mogućnost i obvezu biti… usmjerena kršćanskom služenju, jer ona pomaže učenicima postići vještine, kreposti i navike srca i duše potrebne za djelatno služenje drugima (usp. br. 106). Na temelju onoga što vide i slušaju, učenici trebaju postati sve svjesniji dostojanstva svake ljudske osobe i postupno usvajati ključna načela socijalnog nauka Crkve i njezine skrbi za siromašne. Katoličke bi ustanove morale nastavljati svoju tradiciju zauzetosti za odgoj siromašnih unatoč novčanih tereta koje ona zahtijeva. U nekim slučajevima, trebalo bi naći načina da se to breme podjednako podijeli, tako da župe koje imaju škole ne moraju same snositi taj teret.
Katolička škola je mjesto gdje učenici žive zajedničko iskustvo vjere u Boga i gdje uče o bogatstvima katoličke uljudbe. Poštujući postupnost ljudskoga razvoja, slobodu pojedinaca i prava roditelja na odgoj svoje djece, katoličke škole moraju pomoći učenicima produbiti njihov osobni odnos s Bogom i otkriti da je najdublji značaj svih ljudskih stvari u osobi i nauku Isusa Krista. Molitva i liturgija, osobito sakramenti euharistije i pokore, trebali bi označavati ritam života katoličke škole. Prenositi znanje o vjeri, premda je bitno, nije dovoljno. Ako učenici katoličkih škola moraju steći istinsko iskustvo Crkve, za njihov je odgoj bitan primjer nastavnika i drugih odgovornih: svjedočanstvo odraslih u školskoj zajednici životni je dio školske istobitnosti.
Brojni redovnički i laički nastavnici, i drugi članovi osoblja katoličkih škola, pokazali su u tijeku godina kako se njihova profesionalna nadležnost i njihova zauzetost temelje na duhovnim, intelektualnim i ćudorednim vrijednostima katoličke predaje. Katolička zajednica u vašoj zemlji i same Sjedinjene Američke Države uvelike su se okoristile radom tolikih redovnika u školama. Znam također koliko cijenite odanost laika, muškaraca i žena koji su ponekad uz veliku novčanu žrtvu uključeni u katolički odgoj jer vjeruju u zadaću katoličkih škola. Ako je, u nekim slučajevima bilo opadanja povjerenja u učiteljsko zvanje, morate učiniti sve što je moguće da to povjerenje vratite.
5. Kateheza, utemeljena bilo na školskim ili župnim programima, vrši temeljnu ulogu u prenošenju vjere. Biskup bi trebao ohrabrivati katehete da svoje djelo smatraju pozivom: kao povlašteno sudjelovanje u zadaći prenošenja vjere i opravdanja nade koja je u nama (usp. 1 Pt 3,15). Evanđeoska poruka je konačni odgovor na najdublje želje ljudskoga srca. Mladi katolici imaju pravo čuti puni sadržaj te poruke da bi došli do spoznaje Krista, Onoga koji je pobijedio smrt i otvorio put spasenja. Napori za obnovu kateheze moraju se temeljiti na pretpostavci da Kristov nauk, kakav Crkva prenosi i njezino učiteljstvo autentično tumači, mora biti predstavljeno u svem svojem bogatstvu, a primijenjene metodologije moraju biti u skladu s naravi vjere kao primljene istine (usp. 1 Kor 15,1). Djelo koje ste započeli preko svoje konferencije za vrednovanje katehetskih tekstova slijedeći uzor Katekizma Katoličke Crkve, pomoći će zajamčiti jedinstvo i puninu vjere kako će biti predstavljena u vašim biskupijama.
6. Crkvena predaja zauzimanja na sveučilištima, koja seže gotovo tisuću godina unatrag, brzo se ukorijenila u Sjedinjenim Američkim Državama. Danas katolička sveučilišta i više škole mogu pružiti važan prinos obnovi američkoga višeg odgoja. Pripadati sveučilišnoj zajednici, što sam imao čast doživjeti kad sam bio profesor, znači stati na raskrižje uljudbi koje su oblikovale suvremeni svijet. To znači biti čuvari stoljetne mudrosti i promicatelji one stvarnosti koja će tu mudrost prenositi budućim naraštajima. U razdoblju u kojem se često smatra da je znanost nepotpuna i nikada apsolutna, katolička bi sveučilišta trebala podupirati objektivnost i dosljednost znanja. Sada kada stoljetni sukob između znanosti i vjere blijedi, katolička bi sveučilišta trebala biti na prvoj crti u obnovi novoga i dugo zanemarivanog dijaloga između empiričkih znanosti i vjerskih istina. Ako katolička sveučilišta moraju vršiti ulogu vođe u obnovi višeg odgoja, ona moraju najprije imati jaki osjećaj svoje katoličke istobitnosti. Ta se istobitnost ne utvrđuje jednom zasvagda s pojavom instituta, nego proizlazi iz njezina življenja u krilu Crkve danas i uvijek, govoreći iz srca Crkve (ex corde Ecclesiae) suvremenom svijetu. Katolička istobitnost sveučilišta trebala bi biti očita u svom tijeku života, u svojim mogućnostima, studentskim aktivnostima i u kakvoći svoga zajedničkog života. Na taj se način ne krnji narav sveučilišta kao istinskog središta učenja, u kojem se istina o stvorenu redu potpuno poštuje, ali i osvjetljuje svjetlom novoga stvaranja u Kristu.
Katolička sveučilišna istobitnost nužno obuhvaća svoj odnos s mjesnom Crkvom i svojim biskupom. Ponekad se kaže da je sveučilište koje priznaje odgovornost svakoj zajednici ili vlasti izvan važnih sveučilišnih udruga izgubilo i svoju neovisnost i svoju cjelovitost. Ipak, to znači odijeliti slobodu od svog predmeta koji je istina. Katolička sveučilišta razumiju da nema protivnosti između slobodnog i snažnog istraživanja vjere i “priznavanja i pristajanja uz crkveno učiteljstvo u građi vjere i ćudoređa” (Ex corde Ecclesiae, 27).
7. U čuvanju katoličke istobitnosti katoličkih ustanova višeg obrazovanja, biskupi imaju osobitu odgovornost obzirom na rad teologa. Ako, kako tvrdi katolička predaja, teologija mora biti obrađena u Crkvi i za Crkvu, onda pitanje odnosa teologije prema crkvenoj vlasti nije izvanjsko, nešto nametnuto izvana, nego dapače bit teologije kao crkvene znanosti. Sama teologija je odgovorna za one kojima je Krist dao odgovornost za nadgledanje crkvene zajednice i njezine čvrstoće u vjeri. Kako se rasprava o tim pitanjima u vašoj zemlji sve više produbljuje, biskupi moraju paziti da izričaji koji se koriste budu doista crkveni.
Osim toga, biskupi bi se trebali osobno zanimati za rad koji se ostvaruje u sveučilišnim kapelanijama, ne samo u katoličkim ustanovama, nego i u ostalim visokim školama i u ostalim sveučilištima gdje ima katoličkih studenata. Služenje u školama s igralištima pruža važnu mogućnost biti blizu mladima u temeljnom razdoblju njihova života. “Sveučilišna kapela ne smije ne biti živo središte za promicanje kršćanske uljudbene obnove, u smjernom i iskrenom dijalogu, u jasnoj i utemeljenoj ponudi (usp. 1 Pt 3,15), u svjedočanstvu koje pita i uvjerava” (Govor na europskom kongresu sveučilišnih kapelana, 1. svibnja 1998, br. 4). Odraslim mladima je potrebno služenje zauzetih kapelana, da im pomognu, intelektualno i duhovno, postići punu zrelost u Kristu.
8. Draga braćo biskupi, na pragu novog stoljeća i novog tisućljeća, Crkva nastavlja proglašavati sposobnost ljudskih bića upoznati istinu i napredovati u pravoj slobodi po prihvaćanju te istine. Glede toga, Crkva brani ćudoredno shvaćanje na kojem je vaša zemlja utemeljena. Vaše su katoličke škole nadaleko priznate kao uzori za obnovu američkoga osnovnog i srednjeg obrazovanja. Vaše katoličke škole i sveučilišta mogu biti vođe za obnovu američkog višeg odgoja. U doba kada se raspravlja o odnosu između slobode i ćudoredne istine u vezi s mnoštvom pitanja na svakoj razini društva i vlasti, učeni katolici posjeduju potrebna sredstva da pridonesu ćudorednoj i intelektualnoj obnovi američke uljudbe. Neka vas Blažena Djevica Marija, Prijestolje mudrosti, štiti u vašem djelu okrenutom jačanju katoličkog odgoja i promicanju katoličkoga intelektualnog života u svim njegovim dometima. Uoči svetkovine Duhova, sjedinjujem se s vama u zazivanju darova Duha Svetoga na Crkvu u Sjedinjenim Američkim Državama. S ljubavlju u Gospodinu, srdačno podjeljujem vama i svećenicima, redovnicima i laicima vaših biskupija svoj apostolski blagoslov. (Prevedeno iz “L#!Osservatore Romano” od 31. svibnja 1998.)