„Sveti Augustin je bio čovjek duboke vjere i snažne, prodorne misli te je ostavio neprocjenjiv trag u povijesti Crkve i teologije. Za nas je, također, bitan jer je zaštitnik Udruge katoličkih intelektualca (UKI) i želimo stoga moliti i njegov zagovor, ali i nasljedovati ga u potrazi za Bogom, spasenjem, istinom i to čitavim svojim bićem, osobito vjerom i razumom Dragi svi, članovi Udruge katoličkih intelektualaca čestitam svima blagdan sv. Augustina, biskupa i crkvenog naučitelja“, kazao je UKI-jev duhovnik i predvoditelj slavlja vlč. izv. prof. dr. sc. Davor Vuković.

Zajedništvo je otvoreno molitvom krunice Božjeg milosrđa te je vlč. Vuković dobrodošlicom pozdravio predsjednicu UKI-ja dr. sc. Ružicu Pšihistal, članstvo i goste pozivajući na „otvaranje srca Božjoj milosti koja nas čini velikima“ te da sabrani stave pred Boga molitvene nakane za Udrugu, žive i pokojne članove, posebice bolesne koji se nisu mogli pridružiti slavlju.

Uvodeći u propovijed vlč. Vuković je kazao kako na spomendan velikog teologa i mislioca sv. Augustina, homiliju posvećuje jednom drugom velikom francuskom misliocu, filozofu i teologu, matematičaru i fizičaru, svestranom znanstveniku o 400. obljetnici njegova rođenja – Blaiseu Pascalu (19.6.1623. – 19.8.1662.). „Poticaj ovoj homiliji je, dakako, ova velika i okrugla obljetnica, ali i Apostolsko pismo Sublimitas et miseria hominis (Veličina i bijeda čovjeka) pape Franje o 400. obljetnici rođenja Blaisea Pascala, koje je objavljeno i u posljednjem dvobroju Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije, kao i poticajne misli teologa i filozofa Ivice Raguža o Pascalovim mislima, također, objavljene u istomu Vjesniku“, rekao je Vuković te upoznao sa životopisom Blaise Pascala (rođen 1623. u Francuskoj, u Clermontu).

Promišljanje u homiliji o duhovnoj ostavštini Blaisea Pascala

Propovjednik je u homiliji razmatrao o Pascalovu genijalnom umu; približio središnji događaj Pascalove ognjene/vatrene noći (23. studenoga 1654. godine u njegovoj 31. godini života (npr. Augustin se obratio u 32. godini) sa snažnim mističnim iskustvom zbog kojega je lio suze radosnice i bilo je tako intenzivno i odlučujuće za njega da ga je zabilježio na komadu papira kao Memorijal s točnim datumom (koji je umetnuo u postavu svoga kaputa, što je otkriveno tek nakon njegove smrti); govorio je o važnosti spoznaje srcem – spoznaja po „redu srca“ te o bitnoj temi Pascalove misli, a to je spoznaja o ‘veličini i bijedi čovjeka’ (naslov Apostolskog pisma pape Franje).

Kršćanski filozof Blaise Pascal živio je ono što je zapisao u djelu Misli (Pensées, 1670.), živio je strogim pokorničkim životom. Misli su njegovo najznačajnije teološko djelo izdano nakon njegove smrti, a naziva ga se nedovršenom apologijom kršćanske vjere, kazao je Vuković pojasnivši zašto je Pascalovo djelo aktualno i danas, a misli suvremene i privlačne ozbiljnim iskrenim bogotražiteljima.

„Cijeloga svoga relativno kratkoga života, Pascal je neumorno tražio istinu, i vjerom i razumom, čitavim svojim bićem. Od rane mladosti bio je zapažen po svojoj oštroumnosti i otvorenosti razuma osobito u području matematike, geometrije, fizike i filozofije. Već sa devetnaest godina izumio je aritmetički stroj, prethodnicu današnjih kalkulatora, a još kao dvanaestogodišnjak dokazao je prve trideset dvije Euklidove formule. Piše Papa Franjo u svom pismu kako se Pascalova sestra Gilberte sjeća da je Pascalov otac Etienne bio ‘zapanjen veličinom i moći takve genijalnosti’. Pascal je bio uistinu genijalac, briljantnoga i oštroga uma, koji je ostavio veliki trag i mnoge dosege i pronalaske, osobito u području prirodnih znanosti, matematike, geometrije i fizike. Ipak, Pascal u svom traganju za istinom, ide i onkraj razuma – potraga za istinom razumskim putem u njemu nije zatvorila druga obzorja duha, nego će mu štoviše pomoći otkriti granice same inteligencije te ga otvoriti području vjere, srca, te u konačnici dovesti do obraćenja i kršćanske vjere i do susreta s osobnim Bogom, s Bogom Isusa Krista“, razložio je vlč. Vuković te približio kako je Pascala iskustvo osobnoga živoga Boga, beskonačnoga Boga dovelo do obraćenja otkrivenoga srcem i vjerom te kako na njegovu primjeru duhovna inteligencija, njegovo duhovno srce (sinonim za spoznaju srcem) zahvaća stvarnost.

„Pascal je u ognjenoj noći otkrio osobnog i živoga Boga, otkrio je Isusa Krista kao Spasitelja i Osoboditelja, otkrio ga je svjetlom vjere i pogledom, snagom srca… Susret je to koji je Pascalu potvrdio veličinu ljudske duše, ispunio ga živom i neiscrpnom radošću: ‘Radost, radost, radost, suze radosnice.’ Ova božanska radost postaje za Pascala mjesto ispovijesti i molitve, kako piše u svom glasovitom svom djelu Misli. „Isus Krist. Odvojio sam se od njega, pobjegao sam mu, zanijekao ga, razapeo ga. O, da se nikada ne odvojim od njega.’ Iskustvo ljubavi osobnoga Boga, Isusa Krista, vodilo je Pascala putu dubokoga obraćenja te posljedično ‘potpunom i slatkom odricanju’, kako piše u Memorijalu… Vjera u Isusa Krista, odnosno Kristova milost jedino spašava čovjeka, čini ga poniznim, slabim. Kršćanstvo treba i danas čovjeku pokazivati taj veliki bezdan, bezdan grijeha, bezdan razuma i volje bez Boga, a otkrivati veličinu čovjekovu ne u veličanju sebe (znanosti, tehnike) nego u veličanju Boga. Čovjek je prema Pascalu, promišlja teolog I. Raguž i zaključuje, bijedan u sebi, ali jedino velik u Bogu, u Kristu. Prema Pascalu, vjera u čovjeka ulazi srcem (važnost otvorenog srca, otvorenosti milosti Božjoj), a u srcu se i održava… Pred kraj života Pascal je bio prilično boležljiv, a i živio je pokornički u molitvi, odricanju i postu. Umire 1662. godine u 39. godini života okrijepljen sakramentima, a njegove posljednje riječi su bile: ‘Neka me Bog nikada ne napusti’. U tom smislu, Pascal je, na tragu i svetoga Augustina, veliki teolog milosti, teolog koji je jasno ukazivao na spasenje koje dolazi od Boga, a ne od čovjeka; od milosti Božje, Kristove, a ne od snage vlastite volje i razuma. Pascal je i danas iznimno aktualan – svjedočanstvom osobnog obraćenja, otvorenošću uma i srca u potrazi za istinom, za Bogom, za smislom života. I Augustin i Pascal su neumorni tragatelji za istinom, za smislom, za Bogom, velikani vjere i razuma, veliki obraćenici i svjedoci živoga i osobnoga Boga Isusa Krista. Neka nas prati zagovor sv. Augustina, a neka nam Pascalovo neumorno traganje za istinom, smislom i osobnim Bogom bude nit vodilja i poticaj“, zaključio je Vuković.

Misno je slavlje pjevanjem animirala Mirjana Eržić, sakristanka u crkvi sv. Roka, a liturgijskim čtanjem i predvođenjem Molitve vjernika sudjelovali su Ružica Pšihistal, Krešimir Šimić i Snježana Bagara.