Na kršenja je upozorila međunarodna katolička dobrotvorna organizacija “Kirche in Not” („Pomoć Crkvi u nevolji“), objašnjavajući da „ta kršenja počinjena u ukrajinskoj regiji Donbas, koja se nalazi pod kontrolom naoružanih skupina kojima zapovijeda Ruska Federacija, uključuju pritvaranja i zatvaranja, mučenja, oduzimanja imovine, uključujući crkve i dvorane za sastanke, fizičke napade i prijetnje nasiljem, vandalizme, novčane kazne i ograničenja misionarske djelatnosti i vjerskih službi, slavlja, okupljanja, te zabranu osnivanja mirotvornih vjerskih skupina. Među vjerskim zajednicama koje su najviše pogođene su Pravoslavna crkva Ukrajine, koja se ranije zvala Ukrajinska pravoslavna Crkva, zatim Kijevski patrijarhat, Ukrajinska grkokatolička Crkva, protestantski kršćani i Jehovini svjedoci”.

Prije ruske okupacije Krima na poluotoku je djelovalo oko 50 vjerskih organizacija; god. 2019. njihov je broj pao na devet, prenosi ista Udruga. Prema Alessandru Monteduru, ravnatelju udruge Pomoći Crkvi u nevolji u Italiji, „najvažniji izazov za vjerske slobode u Ukrajini tiče se stanja na okupiranim područjima“. Monteduro izvještava o „predvidljivom pogoršanju situacije u vezi s vjerskim slobodama nakon nedavnog priznanja separatističkih republika Donjeck i Luganski od strane predsjednika Ruske Federacije“, ističući „opći nedostatak interesa za ozbiljna kršenja tog temeljnog prava, osim ako nisu uključeni neki važni politički ili ekonomski interesi“.