Budi dio naše mreže
Izbornik

Ključ Uskrsne smrti

Papina opća audijencija na Veliku srijedu 19. travnja 2000.

1. Korizmeni put koji smo započeli u srijedu Pepelnicu dostiže svoj vrhunac ovoga tjedna zgodno nazvanog Velikim. Pripremamo se zapravo idućih dana iznova proživjeti najsvetije događaje našega spasenja: Kristovu muku, smrt i uskrsnuće. Pred nama je ovih dana, kao rječiti znak Božje ljubavi prema čovječanstvu, Križ. Istodobno u bogoslužju odzvanja zaziv umirućeg Otkupitelja: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio” (Mt 27,46; Mk 15,34). Taj krik patnje često osjećamo kao “svoj” u različitim teškim životnim prilikama koje mogu prouzročiti nutarnju malodušnost, proizvesti zabrinutosti i nesigurnosti. U trenucima osamljenosti i zbunjenosti, koji nisu rijetki u čovjekovu životu, u vjernikovoj se duši može pojaviti usklik: Gospodin me je napustio!
Kristova muka, ipak, i njegova proslava na drvu križa pružaju drugačiji ključ čitanja tih događaja. Na Golgoti Otac, na vrhuncu žrtve svoga jedinorođenoga Sina, ne napušta ga, dapače, vodi k ispunjenju spasenjski naum za cijelo čovječanstvo. U njegovoj muci, smrti i uskrsnuću objavljeno nam je da posljednja riječ u ljudskom životu nije smrt, nego Božja pobjeda nad smrću. Božanska ljubav, koja se očitovala u punini u pashalnom misteriju, pobjeđuje smrt i grijeh koji ju je prouzročio (usp. Rim 5,12).
2. U ovim danima Velikoga tjedna ulazimo u središte Božjega spasenjskog nauma. Crkva, osobito u ovoj Jubilejskoj godini, želi sve podsjetiti da je Krist umro za svakog muškarca i svaku ženu, jer je spasenjski dar sveopći. Crkva pokazuje lice raspetoga Boga, koje ne izaziva strah nego samo priopćuje ljubav i milosrđe. Nemoguće je ostati ravnodušan pred Kristovom žrtvom! U duši onoga tko se zaustavlja promatrati muku Gospodinovu spontano se javljaju osjećaji duboke zahvalnosti. Penjući se duhom s Njim na Kalvariju, doživljava se na neki način svjetlo i radost koji proizlaze iz njegova uskrsnuća.
To ćemo iznova proživjeti, s pomoću Božjom, u Vazmenom trodnevlju. Rječitošću obreda Velikoga tjedna bogoslužje će nam pokazati nerazdvojnu neprekinutost koja postoji između muke i uskrsnuća. Kristova smrt već nosi u sebi klicu uskrsnuća.
3. Uvod u Vazmeno trodnevlje bit će slavljenje mise krizme sutra ujutro na Veliki četvrtak, koja će u biskupijskim katedralama okupiti svećenike oko njihovih pastira. Blagoslovit će se bolesničko, katekumensko i krizmaničko ulje za podjeljivanje sakramenata. Obred bremenit značenjem, praćen također znakovitim činom obnove svećeničkih obveza o obećanja od strane prezbitera. To je dan svećenikâ koji svake godine nama, službenicima Crkve, iznova otkriva vrijednost i smisao našega svećeništva, dara i otajstva ljubavi.
Navečer ćemo iznova doživjeti spomen ustanovljenja Euharistije, sakramenta bezgranične Božje ljubavi prema čovječanstvu. Juda izdaje Isusa; Petar ga se, unatoč svim svojim tvrdnjama, odriče; ostali se apostoli u trenutku muke razilaze. Malo njih ostaje blizu. A ipak tim krhkim ljudima Gospodin povjerava svoju oporuku, dajući sama sebe u tijelu danom i krvi prolivenoj za život svijeta (usp. Iv 6,51). Neizmjerno otajstvo susretljivosti i dobrote! Na Veliki petak odzvanjat će prikaz Muke i bit ćemo pozvani častiti križ, čudesan znak božanskoga milosrđa. Čovjeku, nerijetko nesigurnom u razlikovanju dobra od zla, križ pokazuje jedini put koji daje smisao ljudskom životu. To je put potpunog prihvaćanja volje Božje i velikodušnog sebedarja braći.
Na Veliku subotu, dan velike liturgijske šutnje, zaustavit ćemo se razmišljati o smislu tih događaja. Zabrinuta će Crkva bdjeti s Marijom, Majkom Žalosnom, i s njom čekati zoru uskrsnuća. Doista, s nastupanjem “prvoga dana poslije subote”, šutnja će biti prekinuta radosnim vazmenim navještajem, proglašenim svečanim hvalospjevom Exultet, u svečanom bogoslužju Vazmenoga bdjenja. Kristova pobjeda nad smrću uzdrmat će, s nadgrobnim kamenom, srca i pameti vjernika i preplaviti ih istom radošću koju je doživjela Magdalena, pobožne žene, apostoli i oni kojima se Uskrsli očitovao na dan Pashe.
4. Predraga braćo i sestre, otvorimo srca da bismo snažno proživjeli ovo Sveto trodnevlje. Neka nas prožme milost ovih svetih dana i, kako je već upozorio sveti Atanazije biskup, “slijedimo i mi Gospodina, to jest nasljedujmo ga, i tako ćemo moći proslaviti svetkovinu ne samo na izvanjski način, nego najdjelotvornije, to jest, ne samo riječima, nego i djelima (Uskrsna pisma, Lett. 14,2). S tim osjećajima želim svima vama i vašim dragima uspješno Sveto trodnevlje i Pashu uskrsnuća.
1