Dr. Bratičević je istaknula da je rimska književna akademija Arkadija osnovana 1690. i jedna je od akademija koja je imala prepoznatljivo mjesto u društvu. Njezini članovi bili su  najugledniji ljudi od pera iz Italije i inozemstva. Ime je dobila po šumovitoj pokrajini Arkadiji na Peloponezu, prikazanoj u književnosti kao „iskonskom ljepotom obdarenu mitsku postojbinu pastira“, književnih likova čija osnovna preokupacija nije čuvanje stada, nego pjevanje i recitiranje stihova. Opisana je u ideološkom smislu kao „učeno društvo u obliku demokratske republike“. 

Nadalje je upoznala okupljene s pretpoviješću Arkadije, naglasivši u tom kontekstu nekadašnju švedsku kraljicu Kristinu, koja je bila abdicirala zbog prelaska na katoličku vjeru te je s vremenom u Rimu osnovala svoju Kraljevsku akademiju. Stjepan Gradić bio je član te akademije, no on nije doživio osnutak Arkadije. Pri Hrvat član Arkadije bio je Splićanin, teolog i polihistor, Ivan Paštrić, a posljednji teolog i povjesničar kulture Ivan Golub.

Među članovima Arkadije tijekom osamnaestog i devetnaestog stoljeća bilo je oko tridesetak Dubrovčana, dodala je, među ostalim, dr. Bratičević. Prvi Dubrovčani primljeni su u akademiju Arkadiju 1699. godine. Bili su to braća Baglivi, liječnik Đuro i svećenik Jakov, koji su već bili prepoznati u svojim službama. Dr. Bratičević detaljnije je govorila i o drugim članovima i njihovom književnom stvaralaštvu, a među njima su se posebno istaknuli oni koji su živjeli u Rimu: Ruđer Bošković, Benedikt Stay, Rajmund Kunić, Bernard Džamanjić i Marko Faustin Galjuf. 

Predavačica je također više govorila o portretima članova Arkadije, koji su bili slikani po predlošku te koji nisu svi do danas sačuvani. U zbirci od 200 portreta nalaze se i portreti nekih od članova Dubrovčana, poput Kunića, Staya i Džamanjića. Članica Vijeća za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije Marija Marušić Čizmić bila je moderatorica večeri, a na početku je okupljenima predstavila predavačicu.

Dr. Bratičević je završila Biskupijsku klasičnu gimnaziju Ruđera Boškovića u Dubrovniku, studirala grčki, latinski i hrvatski jezik i književnost te diplomirala grčki i latinski jezik i književnost. Doktorirala je 2010. s temom o latinskom pjesništvu Dubrovčanina Rajmunda Kunića. Upravo hrvatska književnost pisana latinskim jezikom, osobito ona dubrovačkih autora, glavno je područje kojim se bavi u znanstveno-istraživačkom radu, izvijestila je Dubrovačka biskupija.