Kod franjevaca u Sisku svečano proslavljena Porcijunkula

Na uočnicu blagdana točno u podne, u skladu s crkvenim odredbama, molitvom i svečanim ulaskom u crkvu otvoren je Porcijunkulski oprost, a redovnici Samostana sv. Antuna Padovanskoga koji pastoriziraju župu i župnici okolnih župa bili su na raspolaganju vjernicima za slavlje sakramenta ispovijedi. Na blagdan Porcijunkule, osim jutarnje mise, brojni vjernici okupili su se na svečanoj večernjoj misi koju je predslavio gvardijan i župnik fra Ivan Bradarić.

Fra Ivan je u homiliji vjernicima tumačio riječ Božju u svjetlu blagdana. Kako su franjevci svih triju redova rašireni po cijelomu svijetu, tako je i taj blagdan i sve što je vezano uz njega, naišao na golemo zanimanje vjernika, pa tako i sisačka franjevačka crkva, iako je relativno novijega datuma, gradi i čuva pobožnost i slavlje tog drevnog blagdana, zajedno s mnoštvom vjernika diljem svijeta.

U Evanđelju – poručio je fra Ivan – slušali smo isto ono što smo danas mnogo puta ponovili u molitvi krunice Blažene Djevice Marije: „Zdravo Marijo, milosti puna“. Marija je milosti puna. Sv. Franjo je osjetio Marijin boravak i nazočnost anđela u kapelici Porcijunkuli. Svetac je osjetio obilje milosti u tom malenom prostoru. Zato smo ga i nazvali djelić raja. Zašto? Franjo, priprost i jednostavan čovjek, koji je Božji govor slušao i izvršavao, koji nije želio uzalud primiti milosti Božje, ovdje, na ovome mjestu – u asiškoj Porcijunkuli – shvatio je tko je Bog koji mu tako jasno šalje znakove svoje ljubavi. Postao je tako ovaj blagdan važnim trenutkom pomirbe za vjernike, da poput Franje mogu doživjeti Gospodinovo milosrđe, ljubav i naklonost – poručio je propovjednik.

Na pitanje: „Što vjernik dobiva s ovim blagdanom, a što Crkva?“ fra Ivan je odgovorio da prije svega, ako mu se potpuno iskreno i istinski raspoloženo pristupi, samim izvršenim činom pokajanja, postaje se – slikovito se izrazio – bliži Bogu, više Božji. Iskrena ispovijed i pokajanje, molitva i primanje svetih sakramenata, obnavlja u nama krsnu milost – dodao je.

Na koncu, fra Ivan je poručio da vjernik koji je slavio blagdan Gospe od Anđela, poput hodočasnika koji se vratio s hodočašća, ne dovršava, nego započinje svoj put obraćenja.

Zato nam je zadatak nastaviti, po uzoru na Blaženu Djevicu Mariju, baš kao što je to činio i sv. Franjo, živjeti onu posvetnu milost u kojoj smo kršteni. Bog nam daje svoju milost, ali je naša ljudska narav ranjiva i zato nužno potrebna naše kontrole i vježbe. Potrebno nam je trajno obraćenje – naglasio je.

Slavlje je zaključeno procesijom sa svijećama do spilje Gospe Lurdske u samostanskom dvorištu gdje su vjernici obnovili svoju posvetu Gospi.