Prigodni obred predvodio je punitovački župnik Ivica Zrno. Uz molitve i razmatranja, između ostaloga, istaknuo je da „povijest i sve protekle nesretne događaje ne možemo promijeniti, niti naći odgovore na brojna pitanja, ali moramo sačuvati uspomenu na drage župljane i na sve one kojima možda čak ne znamo ni imena, a prošli su strahote logora Krndija.“

„Mogli bismo postaviti još niz bilo kakvih pitanja. Međutim, mislim da mi razumom odgovora zapravo nećemo naći. Jer čin koji se dogodio nema veze s razumom, nema veze s nekakvom voljom, nekakvim hirom jednoga vremena, jednoga trenutka. I, nažalost, mi tu ništa ne možemo. Međutim, ono što možemo, činimo i nadam se da ćemo u budućnosti činiti. Uvijek kada dođu ovi dani, ponizno, s molitvom na usnama, s osjećajem tuge i žalosti, uvijek ćemo se okupiti na ovom groblju i ovome mjestu, kako bismo se pomolili prije svega za žrtve, a isto tako i za one koji su imali ulogu zločinca u cijeloj ovoj tužnoj predstavi i u cijeloj ovoj tragičnoj igri. Naime, mi molimo za njihovo pokajanje, molimo da oni sami mole za oproštaj, naravno, koji su još ovdje na životu, ukoliko ih još ima. Molimo i da čovjek spozna kolika je moć zla kada se Boga izbaci iz svoje sredine, iz svoga promišljanja pa i svih svojih životnih planova“, rekao je vlč. Zrno.

Molitvama i pjesmom „Ima jedna duga cesta“ te sjećanjima na ljude do kojih još dopiru blijede slike postojanja i stradanja završena je komemoracija na groblju u Krndiji, izvijestio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.