“Profesor emeritus Vladimir Kranjčević gotovo je 30 godina radio na Muzičkoj akademiji i ostavio neizbrisiv trag”, rekao je prodekan za umjetnost i poslovanje Muzičke akademije Anđelko Krpan. Kad su pokušali pobrojati koliko njegovih studenata zapravo ima u svim njegovim djelatnostima, otkad je radio kao profesor glazbenog u školi, zatim u gimnaziji i na kraju kao profesor na Glazbenoj akademiji, Krpan je istaknuo kako je ispalo da ima skoro 20.000 studenata, učenika, mladih ljudi kojima je prenosio ono što je zapravo i živio, a to je ljubav prema glazbi.

Maestro Kranjčević je odgojio cijeli jedan mali grad ljudi koji su u svojim srcima osvijestili da je glazba nešto važno. To je, čini mi se, najvažnije što nam je ostavio”, rekao je prodekan Krpan.

Prodekan za umjetnost i poslovanje Muzičke akademije u Zagrebu Anđelko Krpan

Jasenka Ostojić s Odsjeka za dirigiranje, harfu i udaraljke zagrebačke Muzičke akademije podsjetila je na maestrov plodan pedagoški i umjetnički put. Napomenula je kako je Kranjčević na Muzičkoj akademiji proveo decenije svog života, počevši od studentskih dana. Diplomirao je klavir 1961. godine u razredu Ladislava Šabana, dok je dirigiranje studirao kod Slavka Zlatića. Ostojić je podsjetila i na biografski podatak da je pedagošku djelatnost počeo vrlo rano, zaposlivši se kao nastavnik glazbe 1960. godine, još kao student. Bio je ravnatelj Glazbene škole Vatroslav Lisinski i profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je neprekidno predavao od 1978. do 2007. od 2000. kao redoviti profesor u trajnom zvanju. A i o svojim profesorima je rado govorio, podsjetila je Ostojić.

Zanimljive i slikovite priče iz bogate riznice njegovih uspomena upijale su generacije studenata, slušajući iz prve ruke o plejadi istaknutih hrvatskih glazbenih umjetnika.”

“Svjedočio je  o generaciji koja je polako, ali neprikosnoveno gradila profesionalnu hrvatsku glazbenu scenu”, napomenula je. “Profesor Kranjčević bio je spona s glazbenim velikanima koji su mu prethodili, od kojih je učio ne samo o glazbi, nego i o kulturi općenito.” Ostojić je također napomenula kako je maestro Kranjčević gajio veliku ljubav i prema zborskoj glazbi. Istaknula je da se osobito pažljivo odnosio prema hrvatskoj zborskoj literaturi, kako prema praizvedbama, tako i prema djelima starih hrvatskih majstora, često mukotrpno skupljanih po bespućima raseljenog kulturnog blaga.

Svoja sjećanja na maestra Kranjčevića i svoju zahvalnost izrekao je i ravnatelj Zagrebačke filharmonije Mirko Boch. Prisjetio se početaka njegove suradnje sa Zagrebačkom filharmonijom davne 1976. godine, pa do posljednjih koncerata 2015. i 2017. u zagrebačkoj katedrali kada su “tako kako još dugo, dugo nitko neće izvesti, s toliko žara i toliko entuzijazma” izveli Muku po Ivanu i Muku po Mateju.  

“Utihnuo je 9. veljače 2020. a mogao je bilo kada jer je bilo izvršeno sve što je bilo važno, sve što je trebalo bilo je otpjevano, odsvirano, izgovoreno, darovno”, rekla je rukovoditeljica Radne jedinice Glazba Hrvatske radiotelevizije Ivana Kocelj. Znamo li da je primio sve nagrade koje dobitnik s ovih prostora može zaslužiti, Kocijan kaže da doista ne ostaje ništa što bi posthumno trebalo ispraviti ili nadoknaditi. “Dragocjen je mir u kojem možemo bez grča i neotplaćenih računa prebirati uspomene i otplaćivati nasljeđe koje je ostavio. A kako ga se bolje sjećati, napomenula je Kocelj, nego onako kako je on to činio s povijesnim junacima glazbenog Zagreba i Hrvatske pripovijedajući priče s puno duha i bez lažna licemerja, oživljavajući ljude od krvi i mesa, jer je znao da se tako stvaraju i ne zaboravljaju legende.

Na komemoraciji u čast maestra Kranjčevića prigodnu riječ uputili su i ravnatelj Glazbene škole Vatroslava Lisinskog Antonio Mrčela i ravnatelj Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog Dražen Siriščević. U glazbenom dijelu, komemoraciju je uokvirio nastup Zbora Hrvatske radiotelevizije pod ravnanjem Tomislava Fačinija. Na početku su izveli djelo Sergeja Rahmanjinova: Sad otpuštaš slugu svojega, iz Večernjih, op. 37., a na kraju Johanna Sebastiana Bacha: Koral Ach, Herr, lass Dein lieb Engelein, iz Muke po Ivanu, BWV 245. 

Zbor Hrvatske radiotelevizije pod ravnanjem maestra Tomislava Fačinija

 Vladimir Kranjčević rođen je 21. studenoga 1936. godine u Zagrebu. Tijekom bogate i plodne karijere bio je jedan od utemeljitelja, umjetnički voditelj i ravnatelj Varaždinskih baroknih večeri. Zaslužan je za golem broj praizvedbi djela hrvatskih autora svih razdoblja. Snimio je deset CD-a pod zajedničkim naslovom Antologijska djela hrvatske zborske glazbe, a za radio i televiziju ostavio je oko 5 tisuća minuta snimki, 20-ak gramofonskih ploča i 20 CD-a. Pamte ga i generacije studenata Akademskog zbora Ivan Goran Kovačić s kojima je postigao svoje najveće uspjehe u domovini i u inozemstvu. Kao pijanist i dirigent, samostalno ili s različitim ansamblima gostovao je u Austriji, Bosni i Hercegovini, Francuskoj, Grčkoj, Italiji, Kini, Kubi, Makedoniji, Njemačkoj, Sloveniji, Sjevernoj Koreji, Rusiji, Srbiji, Španjolskoj, Švicarskoj,Velikoj Britaniji…Između ostaloga, bio je i predsjednik Oratorijskoga društva sv. Marka Cantores Sancti Marci. Vladimir Kranjčević ostavio je neizbrisiv trag u hrvatskoj glazbenoj kulturi.  Među brojnim nagradama i priznanjima ističu se godišnja i nagrada za životno djelo Vladimir Nazor, Porin za životno djelo i dva godišnja Porina, uključujući i nagradu za životno djelo ‘Lovro pl. Matačić’ Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika”. Za svoj doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi odlikovan je i odličjima Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića 1995., Reda Danice hrvatske s likom Antuna Radića 1997. te Redom hrvatskoga pletera 1998. godine.