Ovaj spomen-dan uveden je 2001. i nosio je naziv „Dan drvarskih mučenika“ u spomen na drvarskog župnika Waldemara Maksimilijana Nestora koji je toga 27. srpnja 1941. mučki ubijen zajedno sa skupinom svojih vjernika vraćajući se s hodočašća sv. Ani iz Knina, a od 2008., odredbom banjolučkog biskupa Franje Komarice, komemoracija mijenja ime u „Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije“, i tako postaje biskupijska komemoracija.

Molitveni skup u privremenom bogoslužnom prostoru Župe sv. Josipa započeo je pobožnošću „križnog puta mučenika“ koju je predvodio banjolučki župnik vlč. Žarko Vladislav Ošap, a potom je uslijedilo misno slavlje pod predsjedanjem banjolučkog biskupa Franje Komarice s kojim su suslavila petorica svećenika. Na misi su pjevale sestre Služavke malog Isusa iz samostana u Žabljaku kod Livna, a ove je godine – zbog aktualne situacije – bilo osjetno manje vjernika, naročito hodočasnika iz Republike Hrvatske. Pa ipak je misnom slavlju nazočilo 60-ak vjernika pristiglih iz Bos. Grahova, livanjskog kraja, Zagreba, te domaćih iz Drvara. Od predstavnika vlasti na komemoraciji je bio predsjednik Vlade Hercegbosanske županije Ivan Jozić.

Na početku mise domaći župnik don Davor Klečina u kratkim crtama predstavio je veliko stradanje Katoličke Crkve i hrvatskog naroda na području zapadne Bosne i istočne Like koje je u 2. svjetskom ratu započelo 27. srpnja 1941. ubojstvom drvarskog župnika Nestora i hodočasnika a kulminiralo idućih dana i tjedana. Povijesna je činjenica da su do kraja 2. svjetskog rata Katolička Crkva i Hrvati bili doslovce iskorijenjeni s toga širokog područja – od Ključa do Knina, i od Livna do Bihaća i Gospića, i tako kroz idućih 50 godina, sve do svršetka Domovinskog rata kada se dogodio blagi oporavak. A trojica susjednih župnika – drvarski Waldemar Maksimilijan Nestor, grahovski Juraj Gospodnetić i krnjeuški Krešimir Barišić – bili su svećenici prvomučenici na čelu velike kolone – više od 600 svećenika, redovnika, redovnica, bogoslova i sjemeništaraca koji su ubijeni i nastradali u Drugom svjetskom ratu i poraću na području bivše države.

U svojoj propovijedi biskup Komarica je istaknuo da se pravi smisao zemaljskog života, naša osobna povijest, povijest kršćanstva i povijest Crkve, sa svim radosnim događajima kao i dramatičnim stradanjima, trebaju promatrati pod vidom vječnosti. „ U tom kontekstu možemo mirne duše reći da mnoga tragična događanja u povijesti našeg hrvatskog naroda i Kristove Crkve u našem narodu, pa i na području ove biskupije i zemlje, izgledaju kao tragedija, kao katastrofa, ali su zapravo milost, Božji dar, posebna Božja povlastica, jer je to poziv nama kršćanima da svjesno i spremno sudjelujemo u neizmjernoj vrijednosti Kristove žrtve“, rekao je biskup Komarica i naglasio da su taj poziv prihvatili i na njega odgovorili svi naši mučenici.

„Oslonjeni svojom postojanom vjerom na Krista i na zakon njegova Evanđelja, oni svjedoče da je dobrota jača od zla, da je ljubav jača od mržnje, da je praštanje jače od osvete“, nastavio je biskup i zaključio da istina i pravda ipak uspijevaju prokrčiti sebi put do definitivne pobjede.

Pozvao je vjernike da uvijek idu putem mira, praštanja i pomirenja te da mole za obraćenje onih koji čine zlo i nepravdu.

Na mise pred spomen-križem poginulim hrvatskim braniteljima izaslanstva su položila vijence i upalila svijeće, a biskup Komarica izmolio je opijelo sa sve žrtve.